Zapratite nas na Telegramu: https://t.me/provjeri_hr
“Nekad su ljudi bili nepismeni i bez formalnog obrazovanja – a ipak su uspješno rješavali životne probleme. Zato toliko više bode oči funkcionalna nepismenosti današnjih ljudi koji su prošli kroz obrazovni proces. A na pomolu su već nove nepismenosti koje će se tek pojaviti.”
Svatko je u svom životu već naletio na funkcionalno polupismenu ili čak funkcionalno nepismenu osobu. Funkcionalna nepismenost u rješavanju osobnih zadaća i problema pojedinca je svakako problem te osobe, a rjeđe društva. Problem ispliva na površinu kada funkcionalno nepismena osoba sudjeluje u nekom poslovnom procesu u kojem se od te osobe zahtijeva funkcionalni “output”. Dakle, neki “poluproizvod” ili usluga koja je dio šire organizacijske strukture finalnog proizvoda ili usluge.
Funkcionalno nepismene osobe imaju probleme uskladiti svoje djelovanje u prostornim i vremenskim koordinatama, a pri tome često imaju problema sa shvaćanjem vlastite odgovornosti i svog produktivnog mjesta u poslovnom procesu. Blaži oblici funkcionalne nepismenosti se pokazuju pri upotrebi suvremenih proizvodnih oruđa.
Teži oblici funkcionalne nepismenosti obično završavaju tako da se takvu osobu udalji iz poslovnog procesa, pogotovo ako osoba sudjeluje u poslovnom procesu neke gospodarske tvrtke. Kapitalistički način proizvodnje ovdje služi kao dobar i učinkovit filter. Problem je puno izraženiji u tzv. javnom sektoru gdje se takve osobe ne premješta na drugo radno mjesto, već im se na ovaj ili onaj način “gleda kroz prste”, pogotovo ako u vodstvu imaju podršku (osobna poznanstva, članovi familije, korupcija i slično).
Funkcionalna polupismenost ili nepismenost su veliki problem društva. Međutim, za desetak godina može nam se desiti da se društvu u cijelosti pored funkcionalne nepismenosti pridruže još i “emotivna, spolna te seksualna nepismenost”. O čemu se radi?
Posljednjih nekoliko godina smo svjedoci izuzetno jake propagande koja dolazi iz zapadnog svijeta, prije svega SAD, a koja je namijenjena djeci i omladini na području osobnog razvoja, spolnog sazrijevanja te spolnog identiteta. Na sajtu provjeri.hr je ta problematike već više puta predstavljena (nedavno: USA Today ponovo izabrale biološkog muškarca kao „ženu godine“), ali to ne znači da možemo stati ili odahnuti. Baš naprotiv, sve više pažnje moramo posvećivati tom problemu koji postaje sve akutniji, što je propaganda drskija i bezobzirnija.
Cilj “spolne” propagande je u tolikoj mjeri zbuniti djecu i omladinu u fazi njihovog odrastanja da je posljedično doslovno spriječen njihov normalan razvoj osobnosti te spolnosti. Postoji opasnost da ćemo jednog dana dobiti generaciju izgubljenih odraslih ljudi koji nemaju više niti jedno čvrsto uporište u sebi. A s obzirom na trendove i tendencije, posljedice će biti katastrofalne – odbacivanje društvene zajednice tih i takvih “izgubljenih” pojedinaca te njihovo postavljanje na margine društva, u sfere bizarnosti i redikulnosti. A što rade izgubljeni ljudi? Dižu ruku na sebe, a u ekstremnim primjerima i na druge ljude.
Umjesto zdrave nove generacije ljudi koji će biti sposobni za rad i stvaranje familijarnih zajednica, dobiti ćemo puno posve neupotrebljivih ljudi sa hrpom emotivnih, spolnih i seksualnih problema. A tko će rješavati te probleme? Pa najvjerojatnije nitko, osim rijetkih sretnika koji će ipak dobiti podršku starijih članova familije i/ili istinskih prijatelja. Već danas vidimo kako suvremena “tehnička” medicina u suradnji sa farmakomafijom rješava probleme na različitim područjima – od fizičkog do psihičkog zdravlja.
Zato u nastavku donosimo pogled zdravstvenih stručnjaka koji su se posvetili tom pitanju kao odgovor na propagandni rat koji se vodi “za” našu ili “na” našoj djeci i omladini. Autori su članovi slovenskog “medicinskog otpora”, udruženog u Inicijativi slovenskih doktora (ISZ – Iniciativa slovenskih zdravnikov). Štivo, koje je uz pomoć suradnika i kolega iz struke pripremila Dr. Biserka Ilin specijalist psihijatar, pedopsihijatar i psihoterapeut sa 36 godina kliničke prakse, je sadržajno bogato korisnim informacijama za roditelje i članove familije te sve one zdrave i poštene pedagoške radnike u našim vrtićima i školama. Sačuvajmo našu djecu tako da se mi odrasli obrazujemo i prepoznamo propagandu prije nego propaganda stigne do ušiju i očiju naših najmlađih.
Razvoj osobnosti djeteta i sazrijevanje spolnog identiteta – fluidnost spolova
S obzirom na suvremene trendove u današnjem društvu koje se brzo mijenja, moramo ukazati na zamke koje oni nose. U posljednje vrijeme i u našim vrtićima i školama, bez znanja i suglasnosti roditelja, prezentacije različitih rodnih identiteta prebrzo zadiru u dječji svijet. Nudeći propagandne poruke vezane uz rodni identitet, unosi se konfuzija u djetetov unutarnji svijet, koji je još uvijek potpuno nespreman za kritičku procjenu tih informacija. Sve se to danas događa pod izlikom povećanja tolerancije prema LGBT skupinama. Nije sporno da je potrebno razviti tolerantan odnos prema ljudima koji se po bilo čemu razlikuju od nas, ali način na koji se to provodi je
neprofesionalan, neadekvatan i banaliziran na način da u najboljem slučaju stavlja djecu, ali i njihove roditelje, u veće ili manje teškoće. Posljedice su vidljive u sve češćem nezadovoljstvu svojim biološkim spolom od najranije dobi te stalnom porastu broja osoba koje žele promijeniti spol. Još je alarmantnija činjenica da se dobna granica ekstremno snižava.
Banaliziranje ovog problema od strane društva imat će ozbiljne posljedice na mentalno zdravlje mladih, jer se često u pozadini takvih zahtjeva nalaze posve drugi razlozi (problemi); mentalne tegobe uzrokovane različitim utjecajima suvremenog društva, koji uvelike mijenjaju odnose u obitelji, smanjuju osjećaj vlastite vrijednosti, prihvaćenosti i mijenjaju temeljne ljudske norme. Osjećaj dubokog nezadovoljstva i uznemirenosti mladih ljudi često se reflektira na područje seksualnog identiteta, za čije rješenje komercijalizirano i profitno orijentirano društvo i medicina nude brza rješenja. Ako je preuranjena i pogrešna odluka potkrijepljena preuranjenim medicinskim zahvatima u organizmu, povratka nažalost nema. Kao rezultat toga, duševni stres može se tijekom života samo povećati, što često završava tragično (izvor: Suicide and Suicidal Behavior among Transgender Persons). Nažalost, ovaj trend je u porastu i zato što je većini mladih nedostupna pravovremena psihološka podrška.
Nakon rođenja djeteta, između djeteta i brižne rodbine (najčešće je to majka) postupno se razvija izuzetno jaka emocionalna veza koju nazivamo simbioza. U početku je to potpuna stopljenost bebe s majkom, koja postupno popušta i beba počinje prepoznavati da ona i majka nisu jedno biće. Tada u djetetu počinju procesi diferencijacije, separacije i identifikacije. Ovo je razdoblje prepoznavanja razdvojenosti JA od NE-JA, što djetetu omogućuje veću samostalnost i želju za istraživanjem, ali ujedno budi i brojne strahove. Nakon završetka razdoblja simbioze (u povoljnim emocionalnim i razvojnim uvjetima to se događa oko treće godine djetetova života) razvojni procesi se nastavljaju ubrzanim tempom.
Dijete neprestano proširuje svoje motoričke, perceptivne, kognitivne i emocionalne sposobnosti, što se očituje znatiželjnim istraživanjem okoline i odnosa. Njegov društveni krug postupno se širi i učvršćuje svoju privrženost vršnjačkoj mreži. Uz odgovarajuću emocionalnu klimu sazrijevaju i različiti aspekti djetetova unutarnjeg emocionalnog svijeta.
Djeca već u ranoj dobi (uglavnom nakon treće godine života) počinju pokazivati interes i za tjelesne razlike među spolovima. Hoće li se dijete rado poistovjećivati sa svojim biološkim spolom ili prema njemu osjećati odbojnost, ovisi ponajviše o odnosu bliskih srodnika prema njemu, odnosu između roditelja (nadređenost/podređenost), ali i odnosu šireg društva prema osobama istog spola kojem pripada i dijete.
Već u predškolskom razdoblju javljaju se prve simpatije i “zaljubljenosti” koje su u to vrijeme podložne brzim promjenama. To su prvi počeci djetetovog istraživanja emocionalne privrženosti i spolne privlačnosti. S vremenom se pojavljuje sram od pokazivanja interesa za suprotni spol i počinje proces udaljavanja. To se događa u razdoblju latencije, koja između osme i desete godine života prelazi u razdoblje predpuberteta. U to vrijeme ubrzano se stvaraju istospolne skupine djece jer je u tom razdoblju u prvom planu potreba za prihvaćanjem u društvenoj mreži vršnjaka istog spola. Zanimanje za suprotni spol obično se sakrije na nekoliko godina; većinom se očituje samo u razigranom zadirkivanju vršnjaka suprotnog spola.
U drugoj polovici predpuberteta počinju se ubrzano lučiti i spolni hormoni, što se očituje prvim znakovima tjelesnih promjena i pojavom tada jedva zamjetnih sekundarnih spolnih obilježja. Zbog toga već postoje naznake odstupanja u emocijama i ponašanju u smislu promjene raspoloženja, veće osjetljivosti, impulzivnosti, slabije motiviranosti za sudjelovanje u izvršavanju obveza, otpora i odbijanja autoriteta, javit će se velika potreba za samostalnošću, slabija koncentracija, pad školskog uspjeha i slično, koji su rezultat kako fizioloških tako i psiholoških promjena karakterističnih za ovo razdoblje.
Negdje između desete i četrnaeste godine (ranije kod djevojčica, obično kasnije kod dječaka) ti se procesi spolnog i mentalnog sazrijevanja ubrzavaju. Spolni hormoni se luče u znatno većim količinama nego prije i još su neko vrijeme u značajnoj neravnoteži, što pojačava gore opisane promjene u funkcioniranju tinejdžera. U ovoj fazi snažno se budi spolni interes i od homogenih skupina ponovno se formiraju mješovite vršnjačke skupine.
Tada počinje razdoblje intenzivnog učenja o vlastitoj seksualnosti, istraživanja, eksperimentiranja, testiranja granica te se uspostavljaju prve malo dublje ljubavne i erotske veze. Ovo razdoblje rane adolescencije karakteriziraju nestabilnost i konfuzija u pogledu vlastitog identiteta na svim područjima. Riječ je o fiziološkoj, razvojno uvjetovanoj krizi identiteta u čijoj je pozadini promjena, a ponekad i rušenje veza, vrijednosnih normi i interesa uspostavljenih u djetinjstvu. Ovo je razdoblje dubokih promjena i preokreta. Ta kriza sazrijevanja ne očituje se samo na području spolnog identiteta, već obuhvaća cjelokupnu osobnost adolescenta. U ovom razdoblju često dolazi do kolebanja u odnosu prema vlastitom biološkom spolu i nestabilnosti erotskog interesa prema vršnjacima suprotnog, ali i istog spola.
Ovo razdoblje zbunjenosti potrebno je prihvatiti u smislu normalnog fiziološkog procesa sazrijevanja. U ovom razdoblju još ne možemo znati konačnu orijentaciju spolnog identiteta i seksualnog interesa adolescenta. Stav prema vlastitom spolu se u ovom razdoblju još uvijek može promijeniti. Moguća neusklađenost biološkog spola i unutarnje emocionalne orijentacije u vezi s njim još nije konačna. Dakle, o formiranom osobnom i spolnom identitetu i seksualnoj orijentaciji možemo govoriti tek nakon završetka razdoblja fluktuacije, kada ona postane stabilna.
Ako se osoba odluči na promjenu spola kada je osobno zrela i njen rodni identitet stabilan, nema apsolutno nikakvog razloga da se takav proces promjene spola ne dogodi, ali medicinski zahvat u tijelo još osobno nezrelih mladih ljudi je profesionalno i etički nedopustiv. Za sada se postupci promjene spola kod nas još uvijek odvijaju kroz liječničku struku, nakon razmatranja na konziliju (multidisciplinarni stručni tim), no nažalost stručnjaci iz područja mentalnog zdravlja i kod nas sve više slijede zapadnu doktrinu, te se zalažu da se postupak promjene spola pojednostavi i provodi samo na temelju želje pojedinca, bez dublje psihodijagnostike i ozbiljnije psihološke pripreme, koja je zasad još uvijek obvezna.
Sve je više zemalja u svijetu u kojima se takvi zahvati već provode po pojednostavljenom postupku, čak i ako mlada osoba još nije punoljetna. Među prvima su takvo uređenje imale Kanada, Velika Britanija i SAD, no taj se trend ubrzano širi i na druge zemlje. Ono što još više zabrinjava jest da ova ideologija uzima maha u sve više područja, pa tako i u svijetu sporta. Neki međunarodni sportski savezi mijenjaju i ažuriraju svoja pravila kako bi u natjecanjima mogle sudjelovati i trans osobe koje su započele proces promjene spola prije 12. godine (izvor: World swimming’s governing body adopts new rules for transgender athletes).
Biološki razlozi relativno rijetko stoje iza želje za promjenom spola. Najčešće su to različite emocionalne poteškoće tinejdžera povezane s neprihvaćanjem vlastitog tijela koje se brzo mijenja u uvjetima slabe ili neadekvatne emocionalne povezanosti unutar obitelji, nedostatka socijalne mreže podrške ili niza drugih psiholoških problema i mentalnih poteškoća. Djeca i mladi prečesto postaju žrtve aktualnih društvenih trendova, pa i „modnih trendova“ kojima popunjavaju unutarnju prazninu koju stvara suvremeno društvo.
U zbunjenom društvu koje ne nudi adekvatne vrijednosti i mogućnosti zdravog emocionalnog povezivanja i podrške mladima, te pod teškim pritiskom ove vrste raširene i agresivne propagande, vrlo brzo dolazi do zabune u identitetu nezrele osobe. Posljedice prenagljenih i nedovoljno stručno promišljenih odluka mogu biti vrlo ozbiljne, često nepovratne i mogu ostaviti kobne posljedice za cijeli život osobe koja je podlegla propagandi koja banalizira ovaj problem.
Kao društvo trebali bismo se fokusirati na organizirano pružanje psihološke pomoći mladima u ovom razdoblju sazrijevanja, a ne na ishitrenu realizaciju promjene spola prije nego što osoba postigne psihičku zrelost i stabilnost identiteta. Nažalost, pravodobno pružanje ove vrste pomoći zapravo je nedostupno zbog postojećeg uređenja službi psihološke pomoći i nedostatne mreže centara za mentalno zdravlje, kao i nedovoljnog broja odgovarajuće educiranih stručnjaka.
Svaki hormonski ili kirurški zahvat u tijelu u smislu promjene biološkog spola bio bi stručno prihvatljiv i etički dopušten tek nakon što osoba završi razdoblje adolescentnog sazrijevanja, te uz dubinsku i pomnu analizu psihološke pozadine te želje, uz sudjelovanje multidisciplinarnog stručnog tima. Pojednostavljeni postupci, koji se sve više afirmiraju i u našem društvu, nažalost, čak i uz podršku struke, služe samo raznim interesima koji zapravo nemaju nikakve veze s pomaganjem mladim ljudima u nevolji.
Važno je znati što se krije iza ovakvih perfidnih pritisaka i “novotarija” koje njihovi financijski podupiratelji upakiraju u dopadljiv “paket” koji kite filantropskim propagandnim porukama. Moramo se zapitati TKO i s kojom NAMJEROM agresivno gura rodnu fluidnost u naše živote. Ako ne gledamo samo “drveće”, nego postanemo svjesni cijele “šume”, onda nam je jasno da se radi o financijskim elitama, koje djeluju preko korporativnog kapitala, te grubo i agresivno mijenjaju sve aspekte naših života prema njihovim planovima.
Pouzdano znamo da njihovi interesi ni na koji način nisu povezani s dobrobiti naroda. Njihov cilj je razgradnja tradicionalne obiteljske zajednice, koja je temeljna ćelija našeg društva i prirodnih principa očuvanja vrste. Pritom je jasno da je obrana poštivanja LGBT zajednice samo paravan i da se LGBT zajednica koristi od strane financijskih elita za vlastite ciljeve, koji su potpuno suprotni poštivanju bilo koga i bilo čega, osim privatnih interesa (težnja za profitom, te uzurpacija dominacije i moći nad svima nama).
Za kraj
Omogućimo našoj djeci da jednog dana, u svojoj tinejdžerskoj, a kasnije zreloj dobi osjete svu dubinu i poruku ovog prekrasnog glazbenog komada: Frank Sinatra – The world we knew (over and over). I da prihvate ljubav kao ultimativnu vrlinu zdrave i emotivno stabilne osobe: Dinah Washington – Mad About the Boy.
Foto naslovnice: deepai.org
P O D I J E L I !
Da,i ne.kriju više namjere,dapače,kad uzmeš.nastavno štivo za 5.razred posnovne,prirodne.znanosti.Shxatiš.,nakon par prolistanih stranica.da je(kao što se vidi na slici u udžbeniku) ,da je homosexualnost coooolllll…i tim peglaju djecu od 10 godina,pre’pubertetski period.
I kad tome dodaš novi vrli digitalni modus…u gabuli smo kao vrsta.
Ovi su psihopati od rođenja koji vuku konce,iza zavjese,tzv. Kilantropi,kako ih netko opisa.
nametanje seksualizacije djece, nametanje rodne ideiologije, pokušaji proguravanja pedofilije, nametanje takozvanih seksualnih odgoja u školske programe, je djelo iste bande, iste mafije, koja je nametnula i plandemiju, koja je vukla konce i iza ISIL-a i ostalog “terorizma”, koja je zakuhala rat u Ukrajini, i ostale ratove, koja planira veliki reset i digitalizaciju u transhumanizam i ostalo.. dakle svjetska elita ili globalistički kult, ili duboka država, ili kabala, ili kako god ih nazvali.
sve ovo sa nametanjem seksualizacije, rodne ideologije i ostaloga je također dio njihive agende. I iza svega ovoga, kao i iza plandemije i svih ostalih stvari koje oni rade, je dublja pozadina- njihova okultna, sotonistička pozadina
Upravo u SAD-u je među stanovništvom najveći otpor toj agedni. Posebno među krćšćanskim i konzertvativnim stabovništvom, koje je u SAD-u daleko aktivnije nego stanovništvo u Europi, koje je i dalje većinski flegmatično, ono baš me briga za sve ili u se, na se i poda se, sve ostalo me ne zanima.
Ali pošto je centar kulta, centar ove grupe degneričnih okultista u SAD-u, zato iz SAD-a i dolaze sve te gadosti, tojest ne iz SAD-a kao države, već od njih, od stvarnih gospodara SAD, od kulta: CFR, FED, Bilderberg, WEF, WHO..a i UN i EU. koji odavno propagairaju Kinseyeve zločinačke pedofilne gadosti, kao službenu “seksualnu znanost”.
evo npr. WHO to propagira odavno:
https://epoha.com.hr/2023/03/26/szo-nalaze-skolama-da-malu-djecu-uce-masturbaciji-i-seksu-u-skoli-2/
to je propagirao Kinsey još kasnih 40-ih i ranih 50-ih godina, a to i danas sasvim otvoreno propagira Kinsey institut
Nitko od običnih ljudi na svijetu, pa čak ni u onim najliberalnijim zemljama, ne bi nikada sam od sebe, zahtjevao gej brak, niti usvajanje djece za homoseksualce, niti uvođenje spolnih odgoja, niti sve ostale stvari…
sve se te stvari guraju se iz centra globanog kulta.. Oni naređuju to svojim plaćenicima, predsjednicima i premjerim pojedinih država, a pošto su svi mainstream mediji u njihovom vlasništvu, onda ms mediji to naveliko sve reklamiraju kao nešto napredno, važno i potrebno..
Tako je i u Hrvatskoj, uoči ulaska u EU, iz Brisela, kao jedan od uvjeta za ulazak u EU, tadašnja Milanovićeva vlada uvela takozvani zdravstveni odgoj. Dakle, isti onaj glumac Milanović, koji danas glumi domoljuba i desničara, većega i od samih desničara, tada je bahato pljuvao po svima, koji su bili protiv toga.
To je tada 2012 i 2013 izazvallo veliku frku i polemike. Kada je u Hrvatskoj boravila pokojna Judith Reisman i iznenađenoj i potpuno neupućenoj hrvatskoj javnosti, otkrila, odakle sve to dolazi sa tzv, zdravstvenim odgojem. I veze hrvatskih autora tog ZO-a, sa Kinseyem i Kinseyevim institutom, koji je nakon Kinseyeve smrti 50-ih godina, sagrađen sa parama Rockefelera i Carnegijea i koji je do danas je faktički svjetski centar pedofilnog lobija, ili “akademskih pedofila”, kako ih je Reisman zvala. Osim glavnog autora ZO-a, joše 7-8 osoba iz Hrvatske su bili suradnici Kinseyevopg isntituta i to imali u veze sa njim već godinama prije ove frke oko ZO.-a.
Reismanova je pokazala i da su neki od dugogdišnjih prisnih suradnika glavnog autora hrvatskog ZO-a (koji je također bii stipednist na Kinsey institutu), bili dugogodišnji pedofilni lobisti,- Prije svih jedan (u međuvrmeneu preminuli) američki “seksolog” i 2 nizozemska “sociologa” (povezana sa Kinsey Instiutom). Sva trojica su bili urednici nizozemskog pedofilnog časopisa Paidika koji je tamo u Nizozesmskoj sasavim legalno iozlazio 1987.-1995. sve pod maskom “znanosti”. A skoro svi ti “seksolozi”, lobisti i auori su bili gejevi. O tome su zada izvještavli portal dnevno, dok je još bio desni i nezavisni, kao i neki drugi nezavisni portali, a ponajviše portal zdravstveniodgoj.com, koji se bavio samo tim temama, i objavio je niz članaka o Kinseyu, svjetskom pedofilnom lobiju, gadostima, koje se propagiraju u seksualnim odgojima u školama u nekim zapadnim zemljama, itd…
Tada je Karolina Vidović-Krišto bila dobila otkaz na HRT-u jer je prikazala dokumentarac engleskog autora Timothy Tatea, o stravičnoj stvarnosti, tko je doista bio Kinsey i što je sve radio. I nju i Judith Reisman i sve one koji su kritoizirali uvođenje tog “odgoja”, tada su orkestrirano, kao po komandi napadali Jutarnji, Index, a i Slobodna Dalmacija i večernji, dakle svi mainstream mediji. Sjećam se kako su tad nazivali staru gospođu dr. Reisman, luda baba, kvaziznastvenica, hodajuća sprdnja, i drugim, podrugljvim imenima, a tu su prednjačili Dežulović i ekipa.
Isti oni koji su po skoro istom musteru 2020. na početku plandemije, napadali sve one koji su se usdili dovesti u pitanje koronu i lažnu pandmeiju, i nazivali ih zatucauanima , ravnozemljašoima, ekstremistima itd.. I kako 2012. i 2013. branili Kinseya, da je to navodno bio vrhunski znastvenik tako su su skoro iste osobe i mediji 2020. ljigavo branili gatesa, da je to filantrop, dobričina i duša od čovjeka..
Reisman je tada iznjela u hrvatskim nezavisnim medijima i podatake, koji su inače odavno dobnro poznati, da su Rokefeler i ekipa, koji su poguravli Kinseya, financirali ga i spasili ga od robije, 30-ih godina u Njemačkoj finacirali nacističku eugeniku i Mengelea, koji je tada radio na eugeničkom institutu Kaiser Wilhem u Berlinu. I također je iznjela podatak, koji sam kasnije čitao i na nekim stranim portalima, također poznati podatak, da je Kinsey održavao kontake sa nacističkim oficirom Fritzom von Balluseckom, koji je u ratu u konclogorima zlostavljao djecu i sve to zapisivao u svoj dnevnik i na zamolbu Kinseya, on je taj dnevnik nakon rata poslao Kinseyu. Dnevnik, se kako kažu, i danas čuva u Kinsey institutu. Von Balluseck je kasnije u Njemačkoj osuđen za ratne zločine.
ali taj hrvatski “zdravstveni odgoj” je bio kamilica u usppredbi sa onim što se na satu tzv “seksulanog odgoja” djeci nudi u pojedinim zapadnim državama..
a sjetimo se onda i one frke, oko školske lektire, od prije nekoliko godina. Što se sve htjelo uvesti u hrvatske škole kao lektira,- otvoreno propagiranje pedofilije ali kada je to zapakovano u “književno djelo” i kada hrvatsku vladu iz pozadine štite stvarni gospodari, onda može sve
I opet su svi oni koji su kritizirali takvu “lektiru”, bili napadani po istpm musteru: zadrti, zatucani, krezubi, desničari, katolibani, itd..
Milanovićeva vlada je 2013. uvela taj ZO i gej brak (samo pod drugim imenom), ali sve te stvari po nalogu iz Brisela su započele već davno ranije, već nedgje početkom 2000-ih, kada je Hrvatska tada potpisala onaj takozavni sporazum o pridruživanju EU-u. I već tada su počele prve male gej parade, a kasnije su u pozadini s stvarale mreže “naprednih NGO-ova, kao CESI i slični, koji su propagirali te stvari, naravno sa lovom od strane EU-a, Sorosa i mnogih drugih sa Zapada.
u pozadini se pripremao terena već i za vrijeme HDZovih vlada Sanadera i Kosorice, onda je Milanoviečva vlada nastavila sa uvođenjem, ZO-a i gej braka, a nakon nje, je plenkijeva vlada nastavil isto, sa ratifikacijiom tzv Istanbulske konvencije i ostalim gadostima. A sada za te stvari ima i posebno stvorena umjetna stranka kulta “Možemo” (kao neka zakašnjela verzija Zelenih u Hrvatskoj), koja, kako je dobro rekao ponoš, ima zadatak da progurava te stvari, jer HDZ to ne može tako otvoreno, jer mora još glumiti svoj neki domoljubni i katolički idmidž, što je odavno samo fasada
Tihi rat koji okultna elita u SAD-u i na Zapadu, već desteljećima vodi protiv vlastitog stanovništva, napadom na obitelj i djecu, , onda je taj rat početkom 2000-ih došao i u Hrvatsku, a posebno nakon ulaska u EU.
A i ostalim državama regije se već odavno vodi zaj rat.. Vidjeli smo odavno da je i u srbiji i drugim državama održavaju gej parade, pod zaštitom vlade, iako većina stanovnika to ne želi, a kada uđu u EU; onda ih čekaju i druge gadosti, koje je Hrvatska već osjetila. Čak je i u dalekoj Gruziji, duboko pravoslavne konzervativne tradicije, kao prvo što se po nalogu iz Brisela, tamo moralo održati, uprkos protivljenju nekih 95% stanovnika, bila je gej parada, prije 2-3 godine, nakon što je Gruzija potpisala sporazum o pridruživanju, koji je Hrvatska potpisala negdje 2000-te godine.