Zapratite nas na Telegramu: https://t.me/provjeri_hr
Znanstvena fantastika
Odgovarajući na pitanje „Kako smo izgubili tehnologiju za odlazak na Mjesec“, NASA-in stručnjak Robert Frost iz Uprave za letenje, čiji životopis i specijalnosti koje se navode uz njega (ljudske operacije svemirskih letova, instrukcijski dizajn i analiza potrebe za obukom, operacije na simulatoru, obuka astronauta i kontrolora leta, sustavi kontrole položaja, sustavi svemirske navigacije i javni govor u odnosima s javnošću) ne bi smjele dovoditi u pitanje kredibilitet odgovora kojeg je dao 2014. godine za Quora-u, pri čemu je potvrdio da „(više) ne znamo kako otići na Mjesec“, objasnivši to činjenicom da je ta tehnologija „izgubljena“.
„Razumna“ objašnjenja
Da, dobro ste pročitali – ona je prema ovom vrhunskom NASA-inom stručnjaku „izgubljena“. Barem je tako, prije desetak godina, tvrdio ovaj čovjek. E, sad, pitate se kako je to moguće… pa, nije to neka lopata koju ste prije nekoliko godina nakon uporabe bacili u garažu, pa je sad ne možete naći ispod brda drugih stvari… ali nemojmo otići predaleko u našim fantazijama, jednostavno pustimo čovjeka da nam sve fino objasni. Evo kako se to, naime, dogodilo:
„Zašto su potrebne 3 godine za razvoj novog automobila, kada on dijeli 90% svog ‘DNK’ s prethodnim modelom? Zašto je potrebno 6 godina da se razvije novi avion kada on dijeli 90% svoje ‘DNK’ s prethodnim modelom?
Odgovor je da su to složeni uređaji. Lansirna raketa i svemirska letjelica namijenjena za odlazak na Mjesec mnogo je složenija i radi se o vrhunskoj tehnologiji koja pomiče granice gdje postoji malo tolerancije za nepreciznost i pogreške.
Kada radite na tehnologiji koja pomiče granice, tisuće i tisuće sati odlaze na testiranje i ugađanje. Razvojni i operativni timovi stječu stručnost koju nema nitko drugi na planetu. Vozilo se ne može izraditi niti njime upravljati bez te stručnosti.
Vođenje svemirske misije uključuje gomilu papira u obliku pravila letenja i operativnih procedura. Ta su pravila i procedure izrađene tijekom tisuća sati testiranja i simulacija. Promjena u vozilu može poslati niz promjena kroz te dokumente.
Raketa Saturn V imala je više od 3 milijuna dijelova. Zapovjedni i servisni moduli te lunarni modul bili su sastavljeni od milijuna dodatnih dijelova. Pojedinačna osoba ne može zamisliti razmjer detalja potrebnih za sastavljanje i upravljanje tim vozilima.
Dakle, kada je program Apollo završio, tvornice koje su sastavljale ta vozila su premještene ili zatvorene. Šablone su rastavljene. Kalupi su uništeni. Tehničari, inženjeri, znanstvenici i kontrolori leta prešli su na druge poslove. S vremenom su neki korišteni materijali zastarjeli.
Kad bismo danas rekli – ‘Napravimo još jednu raketu Saturn V i Apollo CSM/LEM i idemo na Mjesec!’ ne bi bio jednostavan zadatak izvlačenja nacrta te savijanja i rezanja metala.
Nemamo tvornice ni alate. Nemamo materijala. Nemamo stručnost da shvatimo kako se stvarno vozilo razlikuje od crteža. Nemamo stručnost za upravljanje vozilom.
Morali bismo zamijeniti moderne materijale. To mijenja vozilo. Mijenja masu, mijenja naprezanja i deformacije, mijenja interakcije. Mijenja moguće kvarove. Mijenja mogućnosti vozila.
Morali bismo potrošiti nekoliko godina na ponovni razvoj stručnosti. Morali bismo provesti nove testove i simulacije. Morali bismo izraditi nova pravila letenja i procedure. Morali bismo certificirati nove kontrolore leta i posadu.
U biti bismo gradili novo vozilo.
I to je ono što mi radimo. Koliko god Orion izgledao slično zapovjednom modulu Apolla, koliko god mislili da razumijemo toplinske štitove i sustave za postavljanje padobrana – moramo razumjeti ove specifične toplinske štitove i sustave za postavljanje padobrana. NASA ima ljude koji rade ove testove, svaki dan.“
Eto, sad vam je sve jasno… ali idemo dalje… uz upozorenje da bi vam mogao nastradati razum ako nastavite s čitanjem, pa dobro razmislite hoćete li…
„Ponovo“ idemo na Mjesec. Jeste li spremni?
Riječi Roberta Frosta, prije nekoliko godina, ponovio je drugi poznati NASA-in zaposlenik, inženjer i astronaut Don Pettit, iako on govori kako su “uništili tehnologiju”:
Da se proteklih godina počinje nešto pomicati s „mrtve točke“ po pitanju „ponovnog“ osvajanja Mjeseca, govori se i u ovom članku iz Jutarnjeg lista. U njemu se pokušava objasniti zašto je to točno u interesu velikim silama, poput Amerike, Rusije i Kine, da osvoje Mjesec, jer oni, naime, „ne mogu dopustiti da onaj drugi odlučuje u svemiru, jer je to postalo sastavni dio ratovanja na Zemlji“ (?!). Upozorio sam vas! Spasite svoj razum dok još možete!
Dakle, Velika trojka, koja se, naoko, ni na Zemlji ne može dogovoriti oko nekih bitnih pitanja, premjestit će svoja „ratovanja“ u svemir… možda i na Mjesec. Kome to još nije jasno da ovaj scenarij nadilazi nacionalne podjele? A ima ih… još uvijek se nađe poneki pospanac koji najveći argument o stvarnom odlasku Amerikanaca na Mjesec vidi u tome „da bi Rusi to znali da nisu Amerikanci otišli gore“. A što reći? A tek ogledalce koje su ostavili… A tu su negdje i svi oni koji uvijek “logična” objašnjenja vide u psyopu za dodatnu podjelu stanovništva, ne uviđajući da su i sami sudionici istog…
Mene trenutno jedino zanima koliko velik mora biti taj studio u kojem će se snimati ovaj nastavak „Ratova zvijezda“, o kojem govori članak Jutarnjeg, jer je i onaj u kojem je sniman prethodni nastavak bio podosta velik (donji video). Nažalost, veliki opsjenar Stan (Stanley Kubrick) je otišao, no zasigurno će se naći neki novi mladac, željan uspjeha, slave i zvijezde na pločniku na ulicama „svetog“ Hollywooda. Zvijezda?… Da, ali to je tema za neki drugi članak…
Kakav će to samo uradak biti! Bit ću jako razočaran ako u njemu ne budemo vidjeli paletu raznobojnih vanzemaljaca, koji nas žele pokoriti i osvojiti našu plavu kuglicu. Ali ne brinite, pobijedit ćemo mi njih, već znamo da nam je jedini spas u velikom ujedinjenju protiv zajedničkog neprijatelja, pod vodstvom Jedne svjetske vlade… gledao sam to na televiziji, vjerujte mi na riječ, ako već nećete NASA-i!
Foto naslovnice: web screenshot
P O D I J E L I !
