Zapratite nas na Telegramu: https://t.me/provjeri_hr i YouTube: https://www.youtube.com/@provjeri_hr
Od kamena do „oblaka“
„Tko na tvrdoj stini povist piše, tom ne može nitko prošlost da izbriše…“ – Dražen Žanko.
Iako me ova vijest toliko asocirala na gornji stih, ne mogu a ne prokomentirati kako ni ono što piše u njemu nije baš potpuna istina. Naime, dovoljno je sjetiti se samo prapovijesnih kamenih stećaka s naših prostora, koje su mračne „sile“ koje upravljaju ovim svijetom smisleno stavile u kontekst nekakvog „srednjeg vijeka“, a već na sam prvi pogled je toliko jasno da tu ne pripadaju. Ljudi koji se bave istinskim izučavanjem tih velebnih spomenika naše pradavne povijesti kažu da je ono što danas imamo sačuvano od stećaka otprilike samo nekoliko posto nekadašnjeg broja.
Informacije koje su bile zapisane u ovim spomenicima zasigurno su otkrivale brojne vrijedne informacije o našoj povijesti i kao takve su bile predmet sustavnog uništavanja. S obzirom na njihovu veličinu, nezgodno ih je bilo skloniti u „tajne podrume“, pa su bili ili uništavani do neprepoznatljivosti na licu mjesta ili se na njima vršila falsifikacija izvornih „zapisa“.
Isto se događalo i s još jednim „medijem“ na našem putu prema „nematerijalnoj“ digitali i „oblaku“ kojem sve više stremimo, a to je papir. S papirom i informacijama koje su na njemu bile zapisane, mračne su „sile“ mogle puno lakše manipulirati. Popis drevnih knjižnica koje su tobože „uništene“ (a zapravo njihov sadržaj samo sklonjen od očiju naroda) je nepregledan. Evo samo nekih: Aleksandrijska knjižnica (Egipat), Antiohijska knjižnica (Sirija), knjižnica Serapeuma (Egipat), Ktesifonska knjižnica (Perzija), knjižnica Nalanda (Indija)… sve do nacističkih spaljivanja u 30-tim godinama prošlog stoljeća.
I tako dolazimo do današnjeg digitalnog doba. Vrlo vjerojatno svi imate iskustvo izgubljenih informacija (slike, podaci…) koji su bili “sačuvani” na digitalnim medijima. Iako nudi neusporedivu veću razinu praktičnosti, pri čemu na jedan običan usb stick može stati količina podataka iz tisuća knjiga, ova tehnologija donosi nevjerojatnu količinu nesigurnosti čuvanja podataka. Usb stick još kako-tako možete i kontrolirati jer se radi o lokalnoj pohrani, no kada stvari jednom dođu do “oblaka” (eng. cloud) vaše informacije više ne ovise o vama i mogućnost manipulacije postaje bezgranična. Hoće li ih netko namjerno promijeniti ili čak izbrisati, to više nije u vašoj kontroli.
Internetske arhive koje nestaju
Taktike internetske cenzure odvijaju se u velikim razmjerima u tajnosti. Establišment pretražuje internetske sadržaje na brojnim platformama u pokušaju da preoblikuje javno mnijenje i konačno ispiše novu povijest.
Web stranica archive.org prati povijest web stranica od 1994. godine, no nedavno je prestala prikupljati podatke u stvarnom vremenu. Naime, ovom stranicom ste bilo koju web stranicu mogli „vratiti“ u stanje kakvo je imala na neki datum gledano od 1994. godine. No, počevši od 8. listopada 2024. ova web stranica je prestala to raditi, uz zanimljivo objašnjenje: „Archive.org se suočio s napadom uskraćivanja usluge (DDOS) koji ju je gotovo izbrisao“. Jesu li se to ponovo javile one iste mračne „sile“ koje su uništavale kamene spomenike, „spaljivale“ knjižnice i trpale svoje podrume svim znanjima ovog svijeta. Pa, tu dileme nema…
Platforma archive.org objavila je sljedeću poruku :
„Prošlog tjedna, zajedno s DDOS napadom i otkrivanjem adresa e-pošte pokrovitelja i šifriranih lozinki, javascript web stranice Internet Archivea bio je oštećen, što nas je natjeralo da oborimo stranicu kako bismo pristupili i poboljšali svoju sigurnost. Pohranjeni podaci internetske arhive su sigurni i radimo na ponovnom uspostavljanju usluga. Ova nova stvarnost zahtijeva povećanu pažnju kibernetičkoj sigurnosti i mi na to reagiramo. Ispričavamo se zbog utjecaja nedostupnosti ovih knjižničnih usluga“.
Administrator organizacije rekao je kako očekuju da će se usluga obnoviti, ali nije mogao dati pojedinosti: “Dok je Wayback Machine bio u načinu rada samo za čitanje, pretraživanje weba i arhiviranje su nastavljeni. Ti će materijali biti dostupni putem Wayback Machine kad usluge budu osigurane.” To znači da pojedinačna web-mjesta mogu čistiti sadržaj sa svojeg web-mjesta, a da ga treća strana ne može uhvatiti.
Kažu da povijest pripada pobjednicima, a prema svemu sudeći, mi smo ti koji su gubitnici. Ukoliko nema direktnog prijenosa informacija s generacije na generaciju, prepušteni smo upijanju informacija koje su profiltrirane kroz njihove filtere i plasirane kako bi nas držali u ropstvu. Zato je na nama da se oslobodimo tih indoktrinirajućih programa, da razvijamo logiku i počnemo spajati točkice koje su nam oni razasuli kako ih ne bismo spojili u jedinstvenu cjelinu, te da radimo na prijenosu vrijednih informacija međusobno i s generacije na generaciju.
Provjeri/mediji
Foto naslovnice: web screenshot
P O D I J E L I !