Zapratite nas na Telegramu: https://t.me/provjeri_hr
From dusk ’till dawn
Nadovezujući se na dekadentni svijet mode i glamura spomenutog u prvome dijelu članka, ne možemo ne spomenuti šokantnu ispovijest glumca Coreya Feldmana i njegova nastojanja oko raskrinkavanja holivudskog pedofilskog lobija. Nakon najavljivanog dokumentarca My Truth – The Rape of Two Coreys u kojem Feldman iznosi sjećanja na iskustva koja su prošli on i njegov pokojni prijatelj i kolega Corey Haim, preživjeli Corey doživio je sudbinu svih zviždača: canceled. Nekada karizmatični Feldman odbačen je od većine nekadašnjih kolega i proglašen neuračunjivim.
U ovome kontekstu potrebno je skrenuti pažnju na postojanje liste imena poznatih iz filmske industrije i općenito showbiz-a koji su izvršili samoubojstvo (među njima je i Corey Haim), te posebno ukazati na one „samoubojice“ koji su se usudili izići u javnost s podatcima o zlostavljanjima kojima su bili izloženi u svom „glamuroznom“ radnom okruženju. Dodajmo ovdje i kratku ali znakovitu informaciju kako su u nedavnoj akciji razbijanja lanca trgovinom maloljetnika u svrhe seksualnog iskorištavanja među uhićenima bili i zaposlenici Disneya. Malo detaljnije o događanjima u Disneylandu koja izravno idu na štetu djece izvijestit ćemo vas u jednom od narednih članaka.
Još jedan vid svekolikog pomračenja današnjice jest odgajanje djece da i sami postanu seksualni zlostavljači. Pitate se kako je to moguće? Odgovor je vrlo jednostavan: putem pornografije. Dokumentarac Raised on Porn iznosi osobna iskustva mladih djevojaka koje su, u maloljetničkoj dobi, u vezama prolazile razne oblike zlostavljanja za vrijeme spolnih odnosa, ili općenito u kontekstu seksualnosti, od strane mladića koji su se na prvi pogled činili kao pristojni, „dobri momci“ a koji su na dnevnoj bazi konzumirali pornografiju. Film prikazuje na koji način konzumacija pornografije mijenja percepciju, tj. doživljaj drugoga s kojim se ulazi u odnos; osoba postaje predmet, empatija nestaje, granice se pomiču prema devijacijama što sve u konačnici rezultira utonućem u čisto nasilje: namjerno ponižavanje, ozljeđivanje i nanošenje boli partnericama za vrijeme odnosa. Neprepoznavanje da se nekome nanosi bol i ozljeda takve osobe čini nesposobnima za emocionalno zrelu povezanost.
Nastavno na upravo napisano, poražavajuće je kako većina ljudi o seksualnim devijacijama razmišlja na ovaj način: „Pa dobro, nije važno što netko radi ‘unutar svoja četiri zida’, sve je u redu dok su ‘u krevetu’ obje strane suglasne“. Ne, nije u redu. Iz jednog razloga: spomenuta izmijenjena percepcija osobe, dakle svake osobe koja se susreće, a ne samo one s kojom se upušta u spolni odnos, taj temeljni stav opredmećenja ljudskoga bića općenito preslikava se na svakodnevne odnose tj. komunikacijske i ponašajne obrasce sa svim osobama s kojima se dolazi u kontakt, nevezano uz seksualni kontekst.
Vezano uz podatke koje smo spomenuli u prvome dijelu članka o enormnom broju nestale djece u svijetu, pri čemu mislimo na onu djecu kojoj se nikada ne uđe u trag, stoji još jedna mračna tema: konzumacija adrenokroma. O ovome pojmu, koji prevladava prvenstveno u domeni teorija zavjere, može se saznati isključivo putem anti-mainstream kanala, dok će vam pretrage na Researchgate-u prikazati rijetke članke iz ’70.-ih i ’80.-ih godina prošloga stoljeća i to o istraživanjima na hobotnicama, a British Medical Journal „izbacuje“ sveukupno 6 članaka (3 iz 1971. te 3 iz 1938.).
O čemu se zapravo radi? Navodno je adrenokrom supstanca nastala u krvi djeteta (do 12. godine) podvrgnutog fizičkoj torturi i seksualnom zlostavljanju čija je svrha osigurati visoki udio adrenalina. Osobe koje konzumiraju adrenokrom čine to iz nekoliko razloga, a primarni je taj da si osiguraju dugovječnost i mladost. Naravno da je „ekskluzivni napitak“ rezerviran samo za one dubokog džepa. I prije svega izopačenog uma. Stoga ne čudi da se u teorijama zavjera adrenokrom redovito dovodi u vezu s pripadnicima elita, na prvome mjestu iz holivudskog kružoka, osobito onima povezanim s pedofilskim skandalima i trgovinom djecom. Neovisna istraživanja anonimnih pojedinaca pokazuju na postojanje takve veze međutim njihova saznanja, odnosno izvore informacija, nije jednostavno provjeriti, a ponekad je i nemoguće. Često se predlaže istraživanje na dark web-u u koja se iz sigurnosnih razloga ne želimo upuštati.
Sramežljivi nagovještaj onoga što se krije iza sasvim legalne trgovine krvlju u SAD-u dao nam je naslutiti jedan od nedavnih videa Russella Branda. Brand problematizira bujanje bizarnog biznisa temeljenog na ozakonjenju prodavanja krvi siromašnih, poglavito mladih ljudi u SAD-u koja se potom koristi u razne svrhe pa čak i kozmetičke! Šokantan je i podatak da takva krv čini nešto više od 2% sveukupnog izvoza SAD-a premašujući vrijednost izvoza kukuruza i soje, dok zalihe plazme SAD-a čine 70% svjetskih zaliha jer su u međuvremenu ostale zemlje zabranile takvu praksu. Zakonska regulativa ciljala je na ugrožene skupine društva; one slabijeg socijalnog statusa, nezaposlene, nacionalne manjine te osobito studente koji dobivaju novac za doniranu krv. Krv tinejđera je vrlo tražena u Silicijskoj dolini gdje su upravo anti-age tehnologije u porastu; a jedan tretman ubrizgavanja tinejđerske krvi naplaćuje se 8000 dolara. Osobi koja se odlučila na očajnički potez dozvoljeno je dva puta tjedno, tj. 104 puta u godini dana, unovčiti svoju krvnu plazmu, a ukoliko to stvarno i učini u tolikom broju, njezino zdravlje može biti ozbiljno ugroženo (smanjena razina proteina, poremećaji u radu jetre i bubrega, anemija, kronični umor).
Možemo pokušati zaključiti kako je ono što je prikazano u Brandovom uratku možda autorov pokušaj pripreme javnosti za otkriće postojanja „trenda“ konzumacije adrenokroma u jednom nama neshvatljivom svijetu noćne more u kojoj povampireni pripadnici elite crpe krv siromašnima pretvarajućih ih u zombije. Zdrav razum prilikom suočavanja s mogućnošću postojanja ovakve grozomorne, sadističke prakse brani se nadom koja govori kako je sve to ipak teorija zavjere.
