Prava istina o dinosaurima

Zapratite nas na Telegramu: https://t.me/provjeri_hr i YouTube: https://www.youtube.com/@provjeri_hr

Samo dio puno šire prevare

Toliko je duboka lažna stvarnost u kojoj živimo, a ista je produbljena kroz televiziju i filmove, da se malo tko danas čini sposobnim ili voljnim dovesti je u pitanje. Ali svi koji imaju otvoren um trebali bi je preispitivati!

Gdje su do 19. stoljeća?

Stari Grci, Perzijanci, Egipćani, Rimljani, svi su bili vični graditelji diljem velikog dijela Europe, Bliskog istoka i Sjeverne Afrike, pri čemu su za svoje gradove i druge građevinske poduhvate (bedeme, stadione, akvadukte…) iskapali ogromne količine sedimentnih stijena, te vadili velike količine zemlje.

Prema nama poznatim podacima, svi ovi napredni narodi i civilizacije nikada nisu zabilježili otkriće fosila dinosaura ili sačuvanih ostataka životinjskog kostura sličnog dinosauru. O tome ništa nisu pisali ni najveći kroničari svojeg vremena, veliki Aristotel ili Plinije Stariji… koji su se inače jako zanimali, detaljno proučavali i zapisivali sve što su znali o svijetu prirode, bilo da se radi o botaničkim, zoološkim, geološkim i drugim prirodnim fenomenima.

Zašto su dinosauri „otkriveni“ tek u 19. stoljeću ako su oni postojali na Zemlji milijunima godina? Zar taj period ne bi bio sasvim dovoljan da oni ostave tako opsežan zapis o sebi da bi bilo gotovo
nemoguće iskopati bilo koji dio Zemlje i ne pronaći neki dokaz o njihovoj fosilizaciji. Zamislite samo koliku bi količinu kostiju trebali dinosauri ostaviti u svojoj, kažu nam tako, 165 milijuna dugoj povijesti bivanja na Zemlji. Ali nitko do 19. stoljeća nije pronašao ništa… sve dok se nisu pojavili „stručnjaci“, koji ih pronalaze samo na izoliranim lokacijama.

Teorija na teoriju…

Ljudi u pravilu imaju krivu percepciju u pogledu broja primjeraka dinosaura u muzejima diljem svijeta. Prava istina je da tih primjeraka ima jako malo i ne samo to, oni se u pravilu sastoje samo od nekoliko kostiju, na osnovu čega su umjetnički „rekonstruirana“ (reklo bi se izmišljena) čitava tijela tih životinja. Kako se događao taj proces najbolje opisuje slučaj, koji se doduše otkrio kao veliki fijasko, u kojem su „stručnjaci“ željeli na osnovu fragmenta zuba divlje svinje postaviti temelj za konstruiranje „nove vrste hominida“. Isti ovaj “stručnjak” koji je izveo ovu prevaru (H.F. Osborn), prvi je opisao i dao ime “dinosaurima” poznatim kao Tyrannosaurus Rex i Velociraptor.

Prevara o dinosaurima samo je još jedan dio mnogo šire prevare o evoluciji. Da bi evolucija imala ikakve šanse da postane prihvaćena od strane javnosti, morala se protezati kroz golemo vremensko razdoblje. To je zauzvrat zahtijevalo zbunjujući niz novih životinjskih vrsta koje su trebale nastanjivati Zemlju tijekom tog vremenskog okvira. Kako bi opravdali svoje teorije, „stručnjaci“ su pribjegli kreiranju nevjerojatnih tvrdnji utemeljenih na ničemu drugom osim na njihovoj mašti i aroganciji.

Da bi opravdali teoriju o tome da su dinosauri živjeli 165 milijuna godina na Zemlji, a zatim doslovno preko noći nestali, masonski prevaranti koji stoje iza ove prevare izmislili su još jednu teoriju, kako su svi dinosauri iznenada izbrisani u jednom velikom katastrofalnom događaju. I to katastrofi, koja je, sasvim prikladno, stigla iz bespuća svemira. Tvrdili su da se golemi asteroid sudario sa Zemljom prije otprilike 65 milijuna godina i izazvao tako nagli pad atmosferske temperature da nesretna stvorenja, kao hladnokrvne životinje, nisu mogla preživjeti. Pri tom su preživjela samo vrlo mala, toplokrvna stvorenja – rani sisavci – koji su mogli podnijeti hladnoću.

Izvorni dinosaur

Riječ „dinosaur“ izvedena je iz dvije grčke riječi koje znače „strašan“ i „gmaz“. Ovo ime im je dao njihov „izumitelj“, engleski paleontolog Sir Richard Owen 1842. Dvojica drugih Engleza, Gideon Mantell i William Buckland, prethodno su, neovisno jedan o drugome, naišli na velike fosilizirane kosti koje nisu mogli povezati s bilo kojom poznatom životinjskom vrstom. Mantell je vjerovao da su Zemlju nekada u dalekoj prošlosti nastanjivali neki neobično veliki gmazovi, ali Owen je bio taj koji je poduzeo neopravdani korak tvrdeći da je ova hipoteza dokazana znanstvena činjenica. Zanimljivo, Buckland je shvatio da bi svjetski potop opisan u Postanku prouzročio veliku dislokaciju i preraspodjelu životinjskih lešina, zbog čega bi bilo teško izvući čvrste zaključke o tome koji fosili pripadaju kojoj vrsti.

Kako je 19. stoljeće odmicalo, britanski znanstvenici su sve više forsirali objašnjenja prirodnih fenomena koji su pobijali Bibliju. Potop je zaboravljen, a nemjerljivo duga vremenska razdoblja postala su norma u geologiji, paleontologiji i astronomiji. Velika prednost s epohama koje su se protezale milijunima godina bio je opseg koji su davali za postuliranje novih teorija, a da nikada nisu morali išta dokazivati. Što god su se stručnjaci među sobom složili, ma koliko apsurdno bilo, postalo je prihvaćeno znanstveno stajalište. Vrlo je zanimljivo da su većina tih stručnjaka bili anglikanci koji su diplomirali na Oxfordu i Cambridgeu.

Prevara s fosilima

Kada je skupljanje fosila postalo popularno u Engleskoj, cijena im je naglo skočila što je bila odlična prilika za prevarante, jer je „dobar primjerak“ mogao postići visoku cijenu na otvorenom tržištu. Osnovna pitanja o podrijetlu i autentičnosti ostala su po strani u utrci za otkrivanjem nečeg novog što donosi laku zaradu.

Mjesto Lyme Regis u Dorsetu postao je poznat diljem Europe kao izvor velikih nalaza, iako stručnjaci nisu mogli objasniti kako je tijekom toliko godina ovakva količina vrhunskih primjeraka uspjela ostati neprimijećena pokraj ovog malog sela u južnoj Engleskoj. Začudo, osim povremenih nalaza lovaca na fosile u Francuskoj, Njemačkoj i Sjedinjenim Državama, brojke zabilježene izvan Engleske bile su nevjerojatno niske. I dok je Engleska imala Mary Anning, jednostavnu ženu koja je lutala plažama Lyme Regisa i s vremena na vrijeme dolazila do spektakularnih otkrića, iz nekog razloga nijedna druga nacija na svijetu nije imala nekoga s njezinim vrlo osebujnim darom za podizanje kamenja i pronalaženje prapovijesnih čudovišta.

Što je zapravo fosil?

Obično se misli da je fosil fragment kosti sačuvan u omotaču stijene, ali to je pogrešno mišljenje. Fosil je komad stijene u obliku kosti čije su konture definirane, gotovo neprimjetno, oblikom kosti zakopane u sedimentu iz kojeg je stijena nastala (fosili se nalaze samo u sedimentnim stijenama).

Ne postoji stvarna kost, jer je svaka njena stanica kalcificirana ili mineralizirana podzemnom vodom tijekom dugog vremenskog razdoblja. Dakle, u fosilu nema DNK-a, unatoč tvrdnjama pisaca znanstvene fantastike. Potrebno je istrenirano oko da se otkrije gdje završava stijena, a počinje fosil, a iz nekog razloga jedini ljudi koji imaju ovu vještinu su paleontolozi.

Ali što je s dobro ocrtanim fosilima koje vidimo u nekim muzejskim primjercima? Oni koji su pravi nastali su u Potopu prije otprilike 4300 godina kada su olujne oceanske struje odnijele životinjske lešine u velikim količinama i usmjerile ih u velika spremišta mulja i biomase. Tijekom vremena ovaj je materijal bio komprimiran pod vlastitom težinom, a balzamirani fragmenti kostiju su kalcificirani.

Isto se ne može reći za dinosaure. Po definiciji, dinosauri su morali biti ukopani u stijenskoj formaciji najmanje 65 milijuna godina i cijelo to vrijeme podvrgnuti golemoj kompresiji. U takvim uvjetima nemoguće je da bilo koja organska tvar zadrži svoj strukturni integritet. To znači da su svi veliki fosili dinosaura koji su danas izloženi u muzejima lažni.

Razlozi zašto su dinosauri prevara

U svjetlu svega ovoga, možemo zaključiti da su dinosauri prevara iz sljedećih razloga:

1. Skupina znanstvenika koji su tvrdili da su ih otkrili bili su gotovo svi iz iste zajednice – engleski Oxbridge Anglikanci – koji su kroz svoj otvoreni unitarizam i deizam bili snažno pristrani u korist svake teorije o prirodnom svijetu koja opovrgava Bibliju.

2. Fosili za koje su tvrdili da su ih pronašli trebali su biti tako brojni i tako široko rasprostranjeni da su ih ranije civilizacije trebale otkriti i prepoznati da ne potječu od postojeće faune.

3. Postojanje fosila zahtijevalo je teoriju evolucije kako bi se objasnio nastanak današnjih životinjskih vrsta, osobito sisavaca. Međutim, budući da je teorija evolucije sama po sebi prevara, ne postoji način da se objasni kako su današnje životinjske vrste nastale.

4. Sam fosilni zapis je dokaz da se evolucija ne događa jer da se događa, zapis bi trebao obilovati prijelaznim oblicima, ali oni nisu pronađeni. Proizvođači su mogli napraviti prijelazne fosile kako bi nadopunili „konačne“ oblike, ali vjerojatno je i sam obim ovakve prevare bio dovoljno izazovan i bez ove dodatne složenosti.

5. Većina vrsta dinosaura su spekulativne rekonstrukcije temeljene samo na fragmentima kostiju. Potpuno netaknuti fosili dinosaura uglavnom su nepoznati. Neprekidni niz kostiju
često se proizvoljno pripisuje istoj životinji.

6. Prevara je već bila široko rasprostranjena u vrijeme kada su fosili dinosaura prvi put otkriveni i od tada je to obilježje ove „znanosti“. Mnogi primjerci su prihvaćeni kao autentični, iako se gotovo ništa ne zna o njihovom podrijetlu i nije korištena znanstveno uvjerljiva metodologija za provjeru njihovog porijekla.

7. Tehnike datiranja koje se koriste za određivanje starosti fosila su lažne. Smatra se da je fosil star koliko i slojevi stijena u kojima se nalaze, dok se odgovarajući slojevi stijena datiraju prema starosti fosila koji se inače među njima nalaze. Ovo je zaključivanje u petlji.

8. Mnoge vrste dinosaura za koje znanstvenici tvrde da su postojale, a na kojima su provedena značajna istraživanja, fiziološki su nemoguće. Kada su dinosauri prvi put predloženi, 1840-ih, fiziologija životinja bila je u povojima. Proizvođači fosila nisu shvaćali koliko su njihove kreacije zapravo apsurdne. U svojoj želji da osmisle doista čudne životinje, dizajnirali su stvorenja koja jednostavno nisu mogla postojati. Evo samo kratkog popisa očiglednih anatomskih anomalija koje dokazuju da su dinosauri djela fikcije:

– Mnogi su tako čudno oblikovani, s najvećim dijelom svoje tjelesne težine raspoređenim
u gornjem dijelu, pa je teško vjerovati da su mogli održati ravnotežu dok su u pokretu.
– Mnogi su bili toliko veliki da im kosti i ligamenti ne bi mogli izdržati njihovu težinu.
– Stvorenja tako ogromne veličine trebala bi vrlo učinkovit mehanizam za gubljenje viška topline, poput velikih zalistaka ili dodataka za hlađenje. Većina vrsta dinosaura koje predlažu paleontolozi nemaju takav mehanizam.
– Mnogima bi trebala enormno velika srca za pumpanje krvi potrebne za opskrbu njihovog ogromnog volumena tkiva kisikom. U odnosu na njegovu ukupnu veličinu, nijedna vrsta koja danas živi na kopnu nema srce te veličine.
– Mnoge su vrste bile toliko velike da je kapacitet lubanje potreban za osiguranje učinkovite lokomocije, osobito pod stresom, bio veći od kapaciteta njihovih fosiliziranih lubanja.
– Većina vrsta dinosaura koje predlažu paleontolozi trebale bi biti biljojedi, ali gmazovska
fiziologija ovih navodnih vrsta sukobljava se s ovom pretpostavkom. Vrlo malo vrsta gmazova danas su biljojedi. Značajne iznimke su iguane i kornjače. Svi ostali – krokodili, aligatori, kajmani, gekoni i stotine vrsta guštera i zmija – žive na prehrani malih preživača, ptica, riba, glodavaca, insekata, jaja i crva.

9. Velika većina izložaka dinosaura u muzejima danas su samo replike. Sami fosili su previše vrijedni da bi se ostavili javno izloženi, tvrde njihovi kustosi, pa su angažirane profesionalne tvrtke za izradu točnih kopija. Ova neobična praksa omogućuje muzejima da izbjegnu pomni pregled „izvornih“ fosila od strane stručnjaka s potrebnim forenzičkim vještinama za razotkrivanje prevare.

Mnogi od ranih fosilnih uzoraka bili bi prilično amaterski prema modernim standardima, vjerojatno su se sastojali od materijala poput koštanih vlakana, smole, cementa i gipsa – čiji bi se sastojci mogli analizirati spektrometrom ili ekvivalentnim uređajima. Ovi rani fosili sada su “u skladištu” radi sigurnog čuvanja i može im pristupiti samo kvalificirano osoblje.

10. Ako je fosilizacija prirodni, univerzalni proces bez kojega se fosilni zapis ne bi mogao akumulirati, tada bi se očekivalo da će se u zapisu pojaviti daleko veća raznolikost životinja. Prvi proizvođači fosila nisu posvetili dovoljno pažnje ovom pitanju i dopustili su da se uspostavi fosilni arhiv koji je, neobjašnjivo, isključio ptice. Jedini način da se riješi ovaj problem, nakon što je anomalija prepoznata, bio je inzistirati na tome da su ptice „evoluirale“ nakon što su dinosauri nestali. Ali iz čega su se razvile? Proizvođači su sada bili u škripcu i osjećali su se obveznim sugerirati da su ptice evoluirale od posljednjeg dinosaura -neposredno prije navodnog svjetskog izumiranja prije 65 milijuna godina. Ovo je objašnjenje bilo neugodno za sve zainteresirane, pa su uloženi napori da se otkrije prijelazni fosil, onaj koji je pokazivao značajke zajedničke i dinosaurima i pticama.

Na kraju je u sjeveroistočnoj Kini “otkriven” fosil, takozvani Archaeoraptor, koji je savršeno izražavao karakteristike križanja koje su tražili – imao je strukturu kostiju primitivne ptice, ali zube i rep malog zemaljskog dinosaura. National Geographic objavio je svoje otkriće s velikim zadovoljstvom u studenom 1999., ali u ovom su slučaju postavljena teška pitanja i, u roku od nekoliko mjeseci, prijevara je razotkrivena. Analiza rendgenskih snimaka uzorka otkrila je da se sastoji od tri zalijepljena sloja kako bi se proizvelo djelo velike komercijalne vrijednosti. National Geographic bio je prisiljen ispričati se.

11. Geološka doba igra ključnu ulogu u ovoj razrađenoj prijevari. Evoluciji su potrebne nevjerojatne količine vremena da proizvedu čisto nasumične biološke prilagodbe koje povećavaju sposobnost vrste da preživi. Kako bi potvrdili ovu hipotezu, geolozi tvrde da mogu razabrati otisak golemih eona vremena u zemljinoj kori.

Slojevi stijena koji posjeduju određene strukturne i kemijske karakteristike dobivaju “starost” na temelju fosila koji su među njima pronađeni. Tada se smatra da su slični slojevi stijena u drugim dijelovima svijeta položeni tijekom iste geološke epohe. Ovim “epohama” i njihovim neobičnim podpodjelama tada se daju elegantna ili impresivna imena kako bi izgledali malo vjerodostojnije – prekambrij, kvartar, pleistocen, jura, perm, ordovicij, silur, devon itd. Ali svi su oni imaginarni.

Neupadljivi centri prevare

Jedno od prvih velikih središta prevare bio je Prirodoslovni muzej u Kensingtonu u Londonu, koji je otvoren 1881. Njegov osnivač bio je Richard Owen, koji je izmislio mit o dinosaurusu. Kao nagradu proglašen je vitezom Reda Bath –  jednog od najviših i najuglednijih redova britanskog viteštva.

Takozvani Diplodok postavljen u predvorju impresionirao je milijune posjetitelja otkako je prvi put postavljen 1905. Verzija u Muzeju replika je ona koja je navodno otkrivena u Wyomingu, a koju su „rekonstruirali stručnjaci“ u muzeju Carnegie u Pittsburgu 1898. Financiranje ove skupe vježbe osigurao je škotski multimilijunaš Andrew Carnegie – jedan od iluminatskih kraljeva tog doba.

Replika u Londonu nije bila jedina koja je poslana iz Pittsburga. Ukupno ih je deset isporučeno muzejima diljem svijeta, uključujući Pariz, Berlin, Beč i Moskvu. Drugim riječima, niti jedan od ovih muzeja nije imao pravi fosilizirani diplodok, već samo kopiju onoga kojeg su „rekonstruirali stručnjaci“. Novi eksponati bili su naširoko objavljeni u novinama diljem Europe, čime su u narodnoj mašti ojačali ideju da su dinosauri bili stvarni. Tisuće posjetitelja godišnje su dolazile kako bi vidjele ogromno egzotično stvorenje koje je navodno u zemlji bilo sačuvano 140 milijuna godina.

Izrada dinosaura

Većinu fosila dinosaura pronašla je samo šačica stručnjaka, gotovo svi na nekoliko odabranih lokacija diljem svijeta, poput Argentine i Utaha. Kada se pronađe obećavajući fragment stijene, često težak nekoliko tona, šalje se natrag u specijalizirani muzej gdje ga tim stručnjaka mjesecima kleše dok se fosil konačno ne pojavi. Nastali fosil obično se ne razlikuje od stijene u kojoj je bio zatvoren.

Takozvani fosil ne može sadržavati više od jedne kosti, ali iz takvih trivijalnih „dokaza“ konstruirat će se „potpuni dinosaur“. Doista, s vremena na vrijeme, sasvim nova vrsta se otkrije svijetu. Takva je „znanost“ paleontologija.

„Fosilizirani kosturi dinosaura“ na slijedećim slikama u nastavku proizvedeni su u istoj tvornici u Sichuanu. Ovi, i više njima sličnih, šalju se u muzeje i izložbene centre diljem svijeta. Što se javnosti tiče oni su stvarni… Čak i ako nam se kaže da je izložbeni primjerak „replika“, od nas se traži da vjerujemo da je to replika nečega što je originalno. Ali nije.

Ostale znanstvene prevare

Većina školaraca je uvjetovana da vjeruju kako se „znanost“ uvijek bavi stvarnim podacima i da su njezini nalazi istiniti. Nažalost, to je daleko od istine. Napast da se prikupe imaginarni podaci za potporu određene teorije može biti prejaka za mnoge „objektivne“ znanstvenike.

Svjedoci smo kako farmaceutska industrija rutinski modificira rezultate ispitivanja kako bi osigurala službeno odobrenje za novi lijek ili cjepivo. U takvim slučajevima, motivacija je profit, ali drugi čimbenici, politički ili profesionalni, također mogu dati poticaj.

Nakon znanstvenog simpozija 2015., dr. Richard Horton, tadašnji glavni urednik prestižnog medicinskog časopisa Lancet, iznio je sljedeće opažanje u zapanjujućem uredničkom članku:

“Mnogo toga što je objavljeno je netočno. Ne smijem reći tko je to rekao jer su nas zamolili da poštujemo pravila Chatham Housea. Također smo zamoljeni da ne fotografiramo slajdove… Čemu paranoična briga za tajnovitost i neatribuciju? Zato što je ovaj simpozij – o ponovljivosti i pouzdanosti biomedicinskih istraživanja… – dotaknuo jedno od najosjetljivijih pitanja današnje znanosti: ideju da je nešto fundamentalno pošlo po zlu s jednom od naših najvećih ljudskih kreacija.

Slučaj protiv znanosti je jednostavan: veliki dio znanstvene literature, možda polovica, može jednostavno biti neistinit. Pogođena studijama s malim veličinama uzorka, sićušnim učincima, nevažećim istraživačkim analizama i flagrantnim sukobima interesa, zajedno s opsjednutošću slijeđenjem pomodnih trendova sumnjive važnosti, znanost se okrenula prema mraku.“

Kada osoba s ugledom i poznavanjem funkcioniranja znanstvenog establišmenta, poput dr. Hortona da tako jezivu izjavu u velikom znanstvenom časopisu, možemo biti sigurni da ta bolest pogađa i mnoge druge grane znanosti, a ne samo medicinu.

Dr. Horton nije sam. Dr. Marcia Angell, dugogodišnja glavna urednica England Journal of Medicine, još jednog prestižnog recenziranog medicinskog časopisa, iznijela je sličnu tvrdnju:

„Jednostavno više nije moguće vjerovati većem dijelu kliničkih istraživanja koja su objavljena ili se oslanjati na prosudbu liječnika od povjerenja ili mjerodavne medicinske smjernice. Ne uživam u ovom zaključku, do kojeg sam polako i nevoljko došla tijekom svoja dva desetljeća kao urednik novog Engleskog medicinskog časopisa.“

U svjetlu ovih zapanjujućih priznanja, lakše je razumjeti zašto su određene grane znanosti davno preuzete u političke svrhe. Evolucija je jedna od njih, baš kao i paleontologija i astronomija.

Foucaultovo klatno

Francuski znanstvenik Léon Foucault (1819.-1868.) odgovoran je za dva klasična primjera znanstvenih eksperimenata, oba lažna, koji su trebali izravno utjecati na to kako percipiramo svijet oko sebe.

Prvo je bilo njegovo poznato klatno koje se njihalo ispod središnje kupole Panthéona u Parizu. Mase ljudi su dolazile promatrati kako kugla tijekom dana iscrtava cijeli krug, navodno zato što se Zemlja okreće ispod nje. Naravno, to je bila potpuna lažan jer, čak i da se Zemlja okreće, njihalo bi iscrtalo krug samo na sjevernom i južnom polu. Foucault je očito u klatno ugradio mehanizam, izvan pogleda javnosti, koji je uzrokovao da visak napravi krug svaka dvadeset četiri sata.

Foucaultovo njihalo, kako su ga zvali, postavljeno je u mnogim drugim gradovima diljem Europe i privuklo je veliku pozornost javnosti. Bio je to pametan način uvjeravanja masa da je Zemlja rotirajuća kugla.

Foucault je postao član Kraljevskog društva u Londonu, što je bila velika čast za jednog Francuza, što je bila nagrada za njegovu prevaru s klatnom. No, on je bio odgovoran i za još jednu, manje poznatu prevaru. I njime se željelo dokazati da je Zemlja rotirajuća kugla. Dok je provodio pokuse sa žiroskopom pronašao je način da održi rotor u vrtnji nekoliko sati bez ometanja. Ovaj neobičan uređaj pokazuje ono što znanstvenici nazivaju „krutošću prostora“. To znači da će, nakon što se pokrene, sa središnjim kotačem ili rotorom koji se okreće velikom brzinom, nastaviti zadržati potpuno isti položaj ili orijentaciju u apsolutnom prostoru čak i kada se uređaj kao cjelina prenosi.

Foucault je tvrdio da bi se, kad bi okvir žiroskopa bio fiksiran na istom mjestu, rotor koji se okreće vrlo sporo tijekom razdoblja od nekoliko sati kao odgovor na rotaciju Zemlje, održavao isti stav u odnosu na apsolutni prostor. Čak je tvrdio da je to eksperimentalno dokazao. Ovo bi sigurno bio jak dokaz da se Zemlja rotira – da je žiroskop zapravo radio ono što je Foucault tvrdio. Ali nije. Nekoliko skeptičnih znanstvenika pokušalo je duplicirati njegove rezultate i pronašli su da se žiroskop ne okreće kao odgovor na navodnu rotaciju Zemlje. Foucault je lagao.

Dakle, dok je Foucault u Francuskoj smišljao pametne načine da obmane javnost da povjeruje da je Zemlja rotirajuća kugla, Richard Owen u Engleskoj je pripremao muzejske eksponate koji će uvjeriti javnost da je Zemlja stara milijune godina. Nekoliko lukavih pojedinaca, uz potrebno financiranje i institucionalnu potporu, može prevariti jako puno ljudi.

Zaključak

Na isti način na koji scenski mađioničar koristi iluziju i krivo usmjerenje kako bi prevario svoju publiku, Sotonini agenti su stoljećima na svjetskoj pozornici implementirali niz vješto povezanih laži kako bi zaveli i prevarili čovječanstvo. Svijetom upravlja mala skupina visoko inteligentnih, iznimno bogatih pojedinaca koji su podmukliji i lažljiviji nego što se čini ljudski mogućim. Blisko surađuju sa svojim paklenim gospodarom u nadnaravnom carstvu kako bi proveli njegove planove i potpuno privukli čovječanstvo pod svoju čaroliju.

Provjeri/Jeremy James

Foto naslovnice: web screenshot

P O D I J E L I !