Nedjelja, 19 svibnja, 2024

Psiho

Zapratite nas na Telegramu: https://t.me/provjeri_hr

„Život nije ništa drugo doli natjecanje u tome da budeš zločinac, a ne žrtva“ Bertrand Russell

Ja sam vam, štovani čitatelju, dvije trećine svog skromnog života proveo u uvjerenju da su psihopati oni luđaci što ih drže u onim kućama na kraju grada. Nemam objašnjenja za takvo moje pogrešno razmišljanje. Greška percepcije? Implicitno (ne)znanje? Nemam pojma. Kako god bilo, tu sam grešku ispravio nakon moje druge preobrazbe.

Tada sam shvatio, ili bolje rečeno naučio, da su psihopati sastavni dio naših života. Kao kiša. I da se ne nalaze zaključani po umobolnicama. Ima ih posvuda, a najviše na svim mogućim položajima u društvu. To sam opisao u svom postu „Kuda sve to vodi?.

A do te svoje preobrazbe, kada sam shvatio štošta o psihopatima, sretao sam se s njima i „borio“ s njima. Kao i vi, štovani čitatelju. Samo nisam shvaćao zašto sam u toj borbi neuspješan. Doduše, imao sam tu i tamo kakav manji uspjeh tako da sam bio na nekakvoj „negativnoj nuli“. Prije svega zahvaljujući osobinama kao što su inteligencija, srčanost, čvrst karakter, upornost i slično.

Ali nisu to nikad bile one prave pobjede koje vas ispunjavaju. Kada znate da ste istjerali stvar na čistac. Kada znate da ste u pravu i kad su se stvari koji put na kraju i posložile tako da je ne samo psihopatu već i svima ostalima jasno kako ste bili u pravu. Pa što je nedostajalo?

Nedostajalo je znanje i svijest da ti psihopati nisu zatvoreni „tamo“ već se slobodno kreću „ovdje“ i vrlo aktivno „kreiraju“ i moj (i vaš) život. Kada sam to naučio čitajući i proučavajući psihopatiju – legla je i posljednja cigla ne samo u razumijevanju njihovog „modusa operandi“ već i načina kako se s njima uhvatiti u koštac i pobijediti ih. Ne uvijek, ali puno puta.

Zato ajmo pogledati par osnova koje su nužan preduvjet za razumijevanje te (ne)prirodne pojave.

Psihopatologija

U urbanoj sredini kriminalci ispunjavaju predatorsku ulogu prirode. Iako se strategije koje kriminalci koriste uvelike razlikuju, postoji važna razlika između dvije vrste kriminalaca: psihopatskih i nepsihopatskih. 

Nepsihopatski kriminalac je tip koji je najpoznatiji javnosti. Za ove kriminalce zločin je mehanizam za preživljavanje kojeg antropolozi nazivaju i „strategijom varanja“. Međutim, kada je riječ o drugoj vrsti kriminalaca, temeljne motivacije postaju nadrealne i običnim ljudima posve nerazumljive. Ti psihopati će sigurno koristiti strategiju varanja, iako to uopće nije potrebno za njihov „opstanak“ i dosezanje ciljeva.

Od svih kriminalnih tipova koji obitavaju u našem društvu, psihopat je daleko najdestruktivniji, najuspješniji i najmanje shvaćen. Glavna karakteristika po kojoj ćete prepoznati psihopata je posvemašnji nedostatak empatije. Što ste vi empatičnija osoba, to ćete prije prepoznati psihopata – jer ćete ga moći „izazvati“ na svojem području. 

Nedostatak osjećaja kajanja je slijedeća karakteristika koju nije teško opaziti ako ste osoba koja se zna pokajati i razumije taj osjećaj. Površnost je još jedna zanimljiva karakteristika psihopata, jer taj ništa ne radi sa strašću. A pedantnost je posljedica strasti. 

Psihopati su vrlo grandiozne osobe, sve je kod njih izuzetno i posebno. Sve mora imati „dodir savršenstva“. Neodgovornost je još jedna lijepa karakteristika psihopata. Ništa nikad nije njihova greška. Uvijek je kriv netko drugi. Impulzivnost i megalomanija idu ruku pod ruku sa psihopatima.

Loša kontrola ponašanja: ova karakteristika može dovesti u zabludu budući da mnogi psihopati pokazuju izvrsnu samokontrolu jer se veći dio života moraju pretvarati da su “normalni”. Nedostatak samokontrole dolazi do izražaja kada ih megalomanija natjera da rade i ponašaju se točno onako kako im se prohtije, u bilo koje vrijeme i trenutku kada imaju „potrebu“.

Prepoznati ćete ih i po nedostatak ciljeva, pogotovo dugoročnih ciljeva koji zahtijevaju strpljenje i volju kroz duži vremenski period. Pošto su impulzivni, psihopati kad nešto „žele“ – onda to žele odmah i sad.

A kompulzivno laganje im je kruna na glavi. Živjeti na račun ostatka čovječanstva bila bi nemoguća situacija u racionalnom društvu. Psihopati su ovu dilemu riješili svojim vrhunskim oružjem – lažima. Laži drže na okupu njihov pogled na sebe, njihov vlastiti privatni svemir i olakšavaju njihovu potrebu da žive parazitski od ostatka društva.

Manipulativnost ide ruku pod ruku s laganjem. Psihopati znaju manipulirati ljudima jer znaju koje „botune“ naše svijesti i empatije moraju pritisnuti da dosegnu svoj kratkoročni cilj. Asocijalno ponašanje je još jedna karakteristika koja je tipična za psihopate jer oni nisu asocijalni samo prema jednoj osobi – prema svojoj žrtvi. Oni su takvi prema društvu u cijelosti.

Neka vas ovaj gornji spisak ne zavede: nemaju svi psihopati sve te karakteristike. Kao što ima i posve normalnih ljudi koji mogu imati ili samo koji put izražavati kakvu od gore navedenih karakteristika.

Osnovni tipovi psihopata

Narcisi: najbenigniji oblik psihopatologije je patološki narcizam. Narcisi, poput mitološkog grčkog imenjaka Narcisa, toliko su obuzeti samoljubljem da ništa drugo na svijetu nije važno osim njih. najtipičniji narcis na Balkanu je bivši slovenski predsjednik Borut Pahor. Taj je od sebe uspio na Instagramu napraviti pravu karikaturu. Ovi naši, Sanader i Plenković, su isto narcisi, ali nažalost imaju i neke donje „komponente“.

Žrtve: stereotip o profesionalnoj žrtvi koji obično koriste žene psihopati (ali je prisutan i među muškarcima). Plijeneći ono što psihopati vide kao slabost drugih, dakle simpatiju, žena psihopat se čini bespomoćnom, jadnom, emocionalno krhkom, progonjenom i seksualno ranjivom.

Prevaranti: nisu svi prevaranti psihopati, ali su zato svi psihopati uvjerljivi prevaranti. Budući da su izvrsni lažljivci, taj talent koriste varajući druge.

Zlonamjerni psihopati: popularnije poznat kao antisocijalni poremećaj osobnosti ili sociopati, zlonamjerni psihopat pravo je čudovište iz vaših noćnih mora. To su ljudi što premlaćuju svoje žene pa i djecu, mogu biti ubojice, pa i serijski ubojice, uhode, silovatelji, sadisti, pedofili, gangsteri, ispitivači i teroristi. Obično su kriminalci od karijere i mogu skupiti opsežan kriminalni dosje dok su još u ranoj tinejdžerskoj dobi. To je cijela paleta najbolesnijih tipova kojima je zaista mjesto u onoj ustanovi na kraju grada.

Profesionalni psihopati: zlonamjerni psihopat je najopasniji – međutim, profesionalni psihopat je taj koji je najdestruktivniji. Dok žrtve prvog mogu varirati u desecima, žrtve profesionalnog psihopata mogu se brojiti u desecima milijuna. Ovi psihopati zasipaju povijest genocidima i uništavanjem cijelih naroda i država. Povijesni primjeri uključuju čudovišta kao što su: Klaus Schwab, Yuval Noah Harari, Bill Gates, Henry Kissinger, Pol Pot, Hitler, Staljin, pa sve tamo do Ivana Groznog i Kaligule. 

Iako ih ima mnogo koji su došli do vrhunca političke pozornice, postoje i povijesne ličnosti kao što su J. P. Morgan, Randolph Hearst i Mayer Rothschild, profesionalni psihopati koji dosežu vrhunac financijske pozornice gdje uzrokuju ništa manje bijede i uništenja kao njihovi politički pandani.

Profesionalni psihopat je jednako zlonamjeran, narcisoidan i bez grižnje savjesti kao i drugi stereotipi, samo što su mnogo pametniji. Mogu se naći u bilo kojoj profesiji, ali obično će vlade, korporacije i religije biti prepune njima.

U korporaciji su profesionalni psihopati idealni za napredovanje. Oni mogu majstorski lažirati svoje sposobnosti i vjerodajnice, iskoristiti svoj intelekt i šarm kako bi manipulirali i iskorištavali druge, i općenito zabadanjem „noža u leđa“ doći do visokog položaja. Kad jednom dođu na vlast, njihove maske skliznu i oni zlorabe svoju moć te maltretiraju i sabotiraju svoje suradnike i podređene.

U politici nemilosrdnost i lukavstvo profesionalnih psihopata daje im jasnu prednost u odnosu na bilo kojeg suparnika koji nije psihopat. Oni stvaraju karizmatične vođe koji manipuliraju i ispiru mozak naivnima, ranjivima, neobrazovanima ili mentalno slabima. Majstorstvo laganja omogućuje im da daju sva moguća i nemoguća predizborna obećanja, ali naravno, bez namjere da održe bilo koje od njih. 

Život koji su proveli pretvarajući se da su obični ljudi daje im mogućnost preuzimanja uloga čestitog javnog službenika, savršenog oca, muža, savjetnika, mentora i „svakodnevnog“ čovjeka. Osim toga, kada stvari postanu grube, nemaju inhibicija da igraju prljavo i spremno pribjegavaju ubojstvima, atentatima, progonima, ratu i genocidu.

Psihopatov način rada

Velika slabost psihopata je ta da kad ih proučite i počnete razumjeti, postaju predvidljivi. Dok se taktike razlikuju od jednog do drugog, većina psihopata slijedi sličnu strategiju kada vara pojedinca ili organizaciju. Njihova strategija je slijedeća.

Intervju: Psihopati su stručnjaci za „hladno čitanje“. To je sposobnost brzog pogađanja tipa osobnosti osobe koju namjeravaju savladati putem verbalne i neverbalne komunikacije. Tehnika je jednostavna, psihopat postavlja pitanja i prati odgovore. Psihopati će vas hladno čitati kao dio onoga što se naziva faza intervjua. Cijela svrha intervjua je da vas psihopat ocijeni kao potencijalnu žrtvu. Mentalno bilježe različite načine na koje bi mogli manipulirati vama.

Zavođenje: ako vas ili vašu organizaciju smatraju prikladnom žrtvom, sljedeća faza je zavođenje. Na temelju rezultata njihovog razgovora, psihopat će skrojiti zavođenje prema vašoj osobnosti. Ako ste zabrinuti zbog vašeg izgleda, laskat će vam zbog dobrog izgleda, ako ste nesigurni u vezi s vašim obrazovanjem, laskat će vam zbog vaše inteligencije. Ako ste pohlepni, imat će insajderske informacije o shemi brzog bogaćenja. A ako ste kukavica, tada vas samo psihopat može zaštititi od vaših strahova.

Podijeli pa vladaj: psihopat nastoji izolirati svoje žrtve od ostatka društva. To postižu taktikom zavadi pa vladaj. U osobnom odnosu, psihopat će sabotirati i potkopati odnose svoje žrtve s obitelji, prijateljima, kolegama na poslu i slično. (P)ostavit će vas „samog na ledini“.

Strah i tiranija: posljednja faza strategije psihopata je tiranija, apsolutna i sadistička kontrola nad njegovim žrtvama. U ljubavnoj vezi je medeni mjesec gotov i maska se skida. Psihopat odjednom postaje kontrolirajući, uvredljiv i nasilan. Umjesto laskanja i pažnje, sada su taktike straha, zastrašivanja, iznude i emocionalne ucjene.

Na organizacijskoj razini vidi se smanjenje beneficija, dok se povećavaju vremenske obaveze, proizvodne kvote i nadzor zaposlenih. Zaposlenici postaju robovi, nemoćni i jednokratni kotačići u stroju koji radi isključivo za dobrobit nadležnih psihopata.

Na nacionalnoj razini, zemlje kojima vladaju psihopati postaju korumpirane i brutalne policijske države u stalnom ratu sa stvorenim i izmišljenim neprijateljima. Stanovništvo postaje paranoično, neurotično i u konačnici sekundarni psihopati – jer su već posve „prolupali“ od svih tih nemogućih i kontradiktornih pravila. 

U psihopatskoj kulturi svatko mora usvojiti nemilosrdan stav kao strategiju preživljavanja. A danas su tipični sekundarni psihopati medicinsko osoblje. Gaze vlastita Hipokratova pravila zato da prežive. Iako, ima među njima ponešto pravih psihopata, nepatvorenih koji posljednje tri godine plivaju kao ribe u vodi.

Kako se (uspješno) nositi sa psihopatom?

Pa prije svega morate se suočiti sa zlom. Jedna od najvećih prednosti psihopata je da prosječno pristojni ljudi ne mogu vjerovati da takva čudovišta uistinu postoje. Ova nesposobnost da se shvati predatorski mentalitet djelomično je posljedica općeprihvaćenog morala u društvu. 

Sva društva promiču pojednostavljeni i idealistički moral kroz škole i crkve koje podučavaju takve floskule kao što su: svi su ljudi stvoreni jednaki, svatko ima nešto dobro u sebi, svatko je poseban, i tako dalje. Takvi ideali češće služe kao paravan iza kojeg mogu djelovati prave društvene makinacije, a da ne izazovu sumnju gomile ljudi.

Drugi razlog zašto se ljudi ne mogu suočiti sa zlom je strah. Prava priroda psihopata je noćna mora iz djetinjstva. Mnogi se ljudi jednostavno ne mogu nositi sa strahom koji ta spoznaja uzrokuje pa se, kako bi smirili svoje živce, vraćaju infantilnoj strategiji poricanja i magijskog razmišljanja. Ako ne priznaju postojanje čudovišta, onda ih čudovišta ne mogu povrijediti. 

Prva linija obrane od psihopata je priznavanje njihovog postojanja. Čineći to, osoba razvija psihološku prednost. Unaprijed upozorena osoba je unaprijed naoružana i ako se pripremite znanjem o tim grabežljivcima, sposobniji ste jasnije razmišljati i tako uočiti grabežljivca prije nego što on uoči vas.

Nakon što prihvatite stvarnost da su ljudski grabežljivci naseljeni u našem društvu, sljedeća linija obrane je njihova identifikacija. Zbog njihove sposobnosti kamuflaže i prijevare, psihopate je teško uočiti. Mogu prevariti čak i stručnjake za mentalno zdravlje. Važno je shvatiti da svi mogu biti prevareni. Ako osjećate da ste iznimka, samo postajete podložniji.

Što ne smijete raditi? Ono što je bitno razumjeti jest da empatija ne može pobijediti psihopate. Ne možete ih promijeniti, ne možete ih reformirati, ne možete pronaći dobrotu u njima, ne možete im pokazati put do Boga i ne možete ih naučiti ljubavi. Svi ovi pristupi osuđeni su na neuspjeh budući da psihopati nikada ne razumiju te koncepte niti im je stalo do njih.

U pravilu, jedino što može pobijediti psihopata je još veći psihopat. Prije svega morate znati da se svi ljudi nečega boje. Neki se boje više, neki manje. Neki se boje svega, a vrlo rijetki su oni koji se ne boje ničega. To su obično pojedinci koji nisu psihopati, imaju u izobilju sve vrle karakteristike normalnih ljudi, a pored toga su dovoljno stari da im je jasno da ih iza ugla čeka – još samo smrt. 

Pa su onda vrlo ugodno iznenađeni kad iza ugla ugledaju neko veselo dijete koje skakuće i pita: „Striček, znate li vi da vam za put do Marsa treba dva mjeseca?“ A pored njega stoji simpatična mamica iz koje se razlijeva vrelo ljubavi prema tom djetetu.

Dakle, i psihopati se boje. A čega se to oni boje? Pa boje se prvenstveno dviju stvari: da su naletjevši nas vas – naletjeli na još većeg psihopata, ili da ćete ih „otkriti“ i razotkriti pred drugim ljudima kojima psihopat manipulira, pa će mu sve „lađe potonuti“ – a posljedično će morati promijeniti okruženje: radno mjesto, mjesto stanovanja i tako redom.

A da bi vam uspjelo psihopata prestrašiti tako da on pomisli da ste vi još veći psihopat – treba vam jako dobra i uvjerljiva gluma. Da bi vam uspjelo odglumiti psihopata, morate prije svega u to vjerovati. Morate u tom trenutku vjerovati da ste i sam psihopat. To je moguće samo ako ste duboko empatična osoba, pa se možete „ufurati“ i privremeno transformirati čak i u svijest jednog psihopata. Bez empatije nećete dobro odglumiti i psihopat će vas „pročitati“. A tada će njegova osveta biti još žešća.

A za sve to vam je potrebna hrabrost, odnosno manjak bilo kakvog straha. Jer nedostatak straha se ne može odglumiti. Osim ako ste pod medikamentima ili nekim jakim drogama. A najbolji lijek protiv straha je znanje. Nema boljeg lijeka. Čovjek naoružan znanjem je neuništiv – barem na psihološkom nivou. Uvijek vas na kraju mogu „spaketirati“ i staviti vam betonski lavor oko nogu, pa vas „pridružiti“ ribama na dnu mora.

To ufuravanje u psihopatsku svijest možete i trenirati gledajući filmove u kojima se pojavljuju psihopati, a nije ih malo. Vjerojatno najčuveniji je jedan stari film, sa fenomenalnim glumcem – Anthony Perkins u filmu Psiho. Još jedan jako dobar film je The Girl with the Dragon Tattoo, a postoji još jedna verzija iste teme sa fenomenalnim Stellanom Skarsgårdom. Ako vam „uživljavanje“ u filmske uloge ili likove iz knjiga ne ide od ruke – onda se radije ne hvatajte bitke sa psihopatom, jer ćete neslavno proći.

Kineski strateg Sun Tzu upozorio je protiv napada na neprijatelja koji nema izlaza. Zato je najbolje ne satjerati psihopate u „kut“ jer će borba vjerojatno biti žešća nego što većina ljudi može podnijeti. Umjesto toga, upotrijebite prijetnju izlaganjem njegovih nečasnih radnji pred drugim ljudima, zato da otjerate psihopata. Pomisao da bi mogli biti razotkriveni u bilo kojem trenutku je uznemirujuća i većina psihopata će odustati od trenutne igre i krenuti u potragu za neukim i ranjivijim plijenom.

Za borbu sa psihopatom morate pored toga biti i inteligentna osoba, ali ne ona po Cipolli, već inteligentna po IQ. Možete se uhvatiti u koštac sa psihopatom koji ima isti ili niži IQ od vašega. Nemojte se nikada hvatati u koštac sa psihopatom čiji IQ je 150, dok je vaš na 110. To neće na dobro izaći. Za vas.

Ono što će vam dobro doći u borbi sa psihopatom, pogotovo kad ste u direktnom kontaktu, je znanje „čitanja“ očiju – znati pročitati što u njima „piše“. Jer sve se čovječje odražava u očima. Čak i kod psihopata – iako oni znaju svoje oči vrlo dobro kontrolirati i kamuflirati. Ali ne tako dobro ako ste baš pronicljivi. 

Iznenađenje, strast, bijes, strah, ljubav, i tako redom – sve to piše u ljudskim očima. Iako, psihopatima nedostaje puno tih osjećaja – zato je kod njih vrlo teško čitati oči. Ali nije nemoguće. A oni „naivniji“ psihopati su zapravo vrlo prozirni. Njih prepoznajete po tome što u njihovim očima ništa ne piše. Baš ništa. Prepoznati takve psihopate je „piece of cake“.

Ja to sukobljavanje s psihopatima redovito prakticiram. Kad god imam priliku. Tako ostajem u formi. A svaki sam puta sve bolji, sve uvjerljiviji. Koji put se čak pitam – majke ti, nisam li i ja psihopat?

A vrlo je jednostavno znati da niste psihopat – kada se iskreno veselite tuđoj sreći, tuđem uspjehu i kad drugim ljudima pomažete da tu sreću i taj uspjeh postignu. Ako vam to uspijeva – onda svakako niste psihopat 🙂

Naravno, jednog ću dana naletjeti na psihopata koji će me pobijediti. To je neminovno. Možda će me stajati života. Ali barem ću znati da sam život proveo dišući punim plućima. I da će moj poraz za onog psihopata biti vrlo skup. Možda ostane smrtno ranjen. Pa će me se sjećati do kraja svog bijednog života.

Za kraj

Dakle, kada „dospijete u ruke“ nekog psihopata – upotrijebite njegovu taktiku. Zavedite ga, iznenadite ga, budite impulzivni, učinite nešto što će ga zbuniti. Naravno, najprije morate biti sigurni da imate posla s psihopatom. Nemojte to činiti nekoj ženi ili djevojci koju ste krivo procijenili – jer šteta je propustiti „dobru priliku“. Pogotovo onda kada se pokaže da je to najbolja prilika u vašem životu.

Eto, dobili ste definiciju psihopata i moja uputstva. Sada krenite na teren, pronađite svog psihopata i trenirajte. Jer, sve je stvar treninga. A taj će vam trening dobro doći bar zbog dva razloga: najprije zato što psihopate ionako srećete u svom životu (to je neminovno), a nakon toga da se pripremite na sve što u budućnosti dolazi.

Taj vlak što u budućnosti dolazi nećete moći izbjeći, jer se nemate gdje sakriti. Taj vlak u obliku WEF-a, WHO-a, UN-a, NATO-a, naše gnjile Vlade i čega sve ne, ide prema vama. I neće stati. Dok ga vi ne zaustavite. I vaš partner. I vaša djeca. I vaši prijatelji. I ja.

Bitka s psihopatom vam je kao lov na zmije otrovnice. Znate da vas može smrtno ugristi – ali opet ste je uhvatili i pobijedili. Ako znate kako. I ako se ne bojite. A znate kako kažu: „Bolje je jednom zaista umrijeti, nego cijeli život umirati od straha“. A izaziva više adrenalina nego penjanje na Mt. Everest bez boce s kisikom, u kupaćim gaćicama 😉

Što danas nudi gazbeni chef? Heartattack and Vine by Tom Waits. Srčani udar psihopatima 🙂

Foto naslovnice: pixabay.com

P O D I J E L I !

aloha

Jednom me prilikom Google na login stranici pitao: "Ima li išta što na Google ne mogu pronaći?". Bilo je to prije jedno 15 godina. Odgovorio sam: "Na Googlu ne mogu pronaći niti jednog iskrenog i poštenog političara." Nikad me više ništa nisu pitali.

1 KOMENTAR

VEZANO

najnovije