Zapratite nas na Telegramu: https://t.me/provjeri_hr
Budite promjena
„Pandemija“ je završila, tako bar kaže Tedros iz „grupe“ WHO. Kod nas u Hrvatskoj još nije, a kad će ne znam… mislim, nije me ni briga, jer što se mene tiče nije je nikad ni bilo, a o vlastitom zdravlju treba brinuti svakodnevno bez obzira bila pandemija ili ne… naravno, potpuno drugačija stvar je s covid fašizmom… on je, naime, bio stvaran.
Ono što trenutno vidim oko sebe, je mnoštvo ljudi koji se sada potpuno „opuštaju“, misleći da će se sad sve pomalo vratiti na staro. Ali bojim se da stvari ipak nisu baš takve… puno je aktivnih provedbenih akcija Velike agende u igri… o njima je već pisao shumadinac, pa ne treba ponavljati, već samo ponovo pročitati ovdje. Nisu uzalud govorili kako „nema povratka na staro normalno“…
Ono što ja mislim je da će sada nastati relativno kratki predah od „pandemija“, sve dok WHO ne pripremi tlo za provedbu svojeg One Health koncepta, a koji bi onda omogućio da se sa slijedećom plandemijom osigura „cijepljenje“ svega što se miče na Zemlji. Lijepo je to objasnio Slobodni promatrač ovdje. Ako se to ostvari, e onda, stvarno „tko živ, tko mrtav…“
Možda upravo zato nije loš trenutak da se sumira sve što nam se dogodilo u protekle tri godine i da se odgovori na pitanje zašto nam se to dogodilo. Naime, pored „opuštanja“ primjećujem i još jednu stvar, a to je koliko ljudi brzo zaboravljaju stvari koje su im se događale relativno nedavno. Već vidim ponovnu preokupaciju bespotrebnim političkim bitkama između „opcija“, hiperbolične komentare o pandemiji i crno-bijelo razmišljanje kako dominiraju diskursom.
Kako sam već pisao, taj crno-bijeli ili plavo-crveni način razmišljanja, putem razvijanja pogrešne percepcije nužno nas vodi u pogrešne zaključke. Ako tome dodate orkestrirani utjecaj plaćeničkog mainstreama, ljudi vrlo jednostavno postaju žrtve kognitivne disonance i pristranosti, s krajnjim ciljem postizanja mase zbunjenih, podijeljenih i polariziranih ljudi, koji žive u mjehurima paralelne stvarnosti, ni ne shvaćajući da vani postoje druge potpuno valjane perspektive.
Dakle, sve počinje od percepcije. A o percepciji je već pisao aloha, pročitajte to ponovo ovdje.
Dobra vijest je da za ovo stanje u kojem smo se našli postoji lijek i rješenje, a to je da ljudi postanu svjesniji. Ali svjesni čega točno? Naše pristranosti, njenih izvora i svega što možemo učiniti u vezi s tim. Prevladavanje stiska pristranosti nije samo kognitivni proces, već proces izgrađen na fizičkom utjelovljenju i duhovnoj znatiželji.
Kako nastaje pristranost
Mislim da je jasno da svi imamo predrasude i vjerojatno ćemo ih uvijek imati. Vjerujem da neke predrasude mogu nastati fiziološki, dok druge više mentalno. Ali ako pristranost mora postojati, znači li to da će uvijek imati kontrolu nad našim zavaravanjem? Ne, ali doći ćemo do toga za sekundu.
U naše umove i tijela ugrađen je sustav filtracije koji se naziva retikularni aktivirajući sustav (RAS).
RAS je koristan sustav u kojem su sva osjetila povezana. To je poput filtera koji pomaže mozgu da se ne mora baviti s više informacija nego što može podnijeti.
RAS radi cijeli dan kako bi filtrirao manje važne aspekte onoga što stalno vidimo i čujemo, i umjesto toga se fokusira na stvari koje su važne. Ključ je u spoznaji koliko važno postaje definirano.
Recimo, dok vozite, vaša osjetila hvataju kut pod kojim grana visi sa stabla u vašem perifernom vidu, ali to nije važno za vašu sigurnost tijekom vožnje, tako da se to filtrira i umjesto toga vaš mozak vam govori koliko ste udaljeni od vozila ispred vas.
U ovom slučaju važnost je definirana aktivnošću i našom željom da ostanemo sigurni tijekom vožnje.
RAS je poput čuvara na vratima za informacije koje se puštaju u svjesni (vaš) um. Drugim riječima, RAS može filtrirati informacije koje se zatim uspostavljaju u našoj podsvijesti ili dubljim sustavima vjerovanja. Također će pustiti nešto na što smo u određenom trenutku stvarno pozorno usredotočeni.
Na primjer, ako čvrsto vjerujete da su cjepiva 100% sigurna i učinkovita, veća je vjerojatnost da ćete primijetiti naslove, priče, video naslove i primjere koji podržavaju tu ideju jer vaš mozak filtrira informacije za koje vjeruje da su nevažne za podsvijest.
To također može biti razlog zašto neki ljudi vide priče o ozljedama od cjepiva svugdje na internetu, dok drugi ne. U igri je filter važnosti koji se temelji na uvjerenju. Mogli biste također reći da to ovisi o tome gdje se ljudi nalaze na internetu, ali važno je napomenuti da s RAS-om nešto može biti ispred vas više puta dnevno, a vi to jednostavno nećete primijetiti.
Naš RAS je poput računala:
Početna navika dovodi do pojave uvjerenja —> Ta su uvjerenja zatim ojačana uskim ponavljanjem izlaganja perspektive —> Naš RAS je tada programiran da traži stvari relevantne samo za naša uvjerenja —> Tada smo privremeno zarobljeni ovim ciklusom.
U tom procesu ponekad čak razvijamo emocionalne elemente i elemente identiteta koji mogu još više učvrstiti naša uvjerenja.
Pa jesmo li mi žrtve našeg RAS-a? Ne, možemo upotrijebiti našu svijest (fokus, svijest i namjeru) da preoblikujemo ono na što se naš RAS fokusira. Naravno, postoje i drugi načini rada s predrasudama, ali ovo je dobro mjesto za početak.
Rad s RAS-om i predrasudama
Ako cijenite značajan napredak u društvu, mnogo je vjerojatnije da ćete se svjesno potruditi da ne podlegnete svojoj pristranosti. No, uvijek će postojati oni koji se stvarno osjećaju zadovoljni takvima kakvi jesu, dobrima i lošima, i vjerojatno se neće htjeti, niti će se promijeniti.
To je potpuno u redu, jer ono na što se morate usredotočiti ste vi. Vjerujem da individualna transformacija ima veći utjecaj nego što shvaćamo jer modelira primjer evolucijskog ponašanja i ima utjecaj na našu kolektivnu svijest i morfička polja oko nas.
Ako cijenite značajan napredak, duh znatiželje, razigranosti i fleksibilnosti postaju ključni temeljni dijelovi slagalice. Jednostavno rečeno, ako je vaše tijelo tjeskobno, nemirno i pod stresom, ono doslovno neće dati prednost znatiželji jer mu je prioritet preživljavanje. U opstanku se branimo.
Samo zato što upravo sada filtriramo određene stvari koje mogu biti dio naše predrasude, ne znači da su pogrešne ili neistinite. Ako postanemo svjesniji ovog procesa, možemo se početi kretati prema spoznaji kako znamo da je nešto istina, umjesto jednostavnog vjerovanja u to. Također razvijamo i fleksibilnost.
Da biste upotrijebili svoju svijest za preoblikovanje vašeg RAS-ovog filtera, morate svjesno odabrati da prihvatite filter i učinite nešto drugačije.
1. Zauzmite stav istraživača. Ako ovo primijenite, ne samo da ćete biti znatiželjniji, već ćete početi mijenjati i prirodu kroz koju tražite informacije. Vaša je važnost sada izražena duhom znatiželje i traženja istine. Ne traženja istine u smislu identiteta, gdje je sve što je suprotno od mainstream narativa činjenica i sve što mainstream kaže lažno, nego umjesto toga stvarno traženje istine. Osim toga, zabavno je biti istraživač!
2. Aktivno tražite i slušajte suprotna gledišta o onome što istražujete. Čineći to, prekidamo naviku RAS-a da ih filtrira. Slušanje dok ste otvoreni i utjelovljeni također je ključno. Ponekad se emocije vežu za naša uvjerenja, naše tijelo može biti dobar signal gdje bismo mogli nešto osjećati. Ponekad to mogu biti smireni instinkti, a drugi put pokreću emocije koje govore “napadnuti smo”. Ključno je primijetiti razliku. Algoritmi društvenih medija vas varaju i zezaju. Oni su poput RAS-a i podržavaju postojeće ponašanje vašeg RAS-a. Ne pokušavaju vam donijeti istinu, pokušavaju vas držati ovisnima o platformi. To znači da aktivno stvaraju kognitivnu disonancu.
3. Svjesno uključivanje pruža različite perspektive, što je neophodno ako želite cjelovitije istraživati. Svim srcem slušajte i integrirajte te perspektive kao dio kolektivne inteligencije i iskustva. Mogu se temeljiti na istini, ali ne moraju, ali kako su tamo dospjele? Promatrajte poriv za prosuđivanjem ili ismijavanjem različitih perspektiva. Umjesto toga, budite znatiželjni zašto su tu.
Ako se krećete pomoću nekih od ovih jednostavnih koraka, udaljit ćete se od navike, koja govori vašem RAS-u, da uvijek iznova gledate iste izvore i umjesto toga stvarate raznolikiju perspektivu.
To će vas vjerojatno dovesti do zaključka da je naš svijet mnogo složeniji nego što to novinske kuće ili stručnjaci govore. Svako pitanje ima mnogo varijabli koje treba uzeti u obzir koje većina medija i naši omiljeni glasovi često uopće ne razmatraju.
Zaključak
Vjerujem da možemo smanjiti količinu pristranosti koju imamo, ali u određenoj mjeri ona će uvijek biti prisutna. Naša spremnost da budemo ponizni i dovoljno utjelovljeni da ispitamo svoje predrasude i oslobodimo ih se dok istražujemo informacije i vodimo razgovore postaje radikalno važno ako želimo smisleno napredovati.
Ako ovo postane kulturološki fenomen, možete zamisliti političku debatu u kojoj bi oni koji su uključeni mogli priznati aspekte svog stajališta dok se pojavljuju novi osjećaji i informacije. To bi neizbježno produbilo i samu debatu i ne bismo se uvijek iznova svađali oko istih stvari i do smrti branili svoja stajališta.
Potonje ponašanje nešto je što se u našem društvu glorificira kao „zauzimanje stava“. To može biti sjajno kada postoji poniznost i ljubaznost i kada se do zaključaka dođe kroz holističko ispitivanje informacija, ali prečesto „zauzimanje stava“ postaje agresivno, zlobno, a često se čak i ne temelji na činjenicama.
Ljudski duh je po prirodi ekspanzivan, znatiželjan i pun ljubavi. Kada se udaljimo od ovih kvaliteta i ismijemo, to može biti povratna informacija da smo previše zaglavili u svojim umovima, predrasudama i fiziologiji preživljavanja. To je znak da nam nije dobro.
Jedna je stvar okončati korporativno upravljanje vijestima i medijima, ali posve je druga stvar zamijeniti ih medijima koji su doista napravljeni u duhu istraživanja. Jedan od medija koji je zamišljen s tom tendencijom, sa svim svojim prednostima i manama, upravo i čitate…
Doći će trenuci u životu kada se moramo međusobno ne slagati, a to može biti graciozan proces pun poštovanja. Smanjenje pristranosti ne znači da ćemo svi misliti isto i slagati se, ali će nam pomoći da kvalitetnije komuniciramo i otključamo mudrosti koje proizlaze iz svjesnog kolektiva.
Foto naslovnice: pixabay.com
P O D I J E L I !
Fantastičan tekst i potpuno na liniji mog viđenja direktne demokratije – diskusije i donošenje zaključaka po određenim pitanjima na nivou društva! Više puta (na različitim mestima) sam predlagao da se napravi diskusioni forum – diskusija na određenu temu, još bolje ako su uključeni i stručnjaci iz date oblasti. Krenuti od pitanja “niže važnosti” i na zaključcima na njih graditi zaključke na bitnija pitanja. Tu bi bio neophodan i moderator koji bi održavao “intelektualnu higijenu”. Takav forum bi privukao veliku pažnju, što znači i mnogo spama a što znači da bi bio potreban veliki i stručan rad na držanju diskusije u konstruktivnom okviru.
Ovakav posao bi trebalo da se organizuje na državnom nivou ali na to ne možemo računati… jer to vlastima ne ide u korist, vlast nas upravo raznim stereotipima i manipulacijama drži pod kontrolom. Zato moramo sami to organizovati kako bi konačno pokrenuli pozitivne promene! Ne mogu a da se ne nasmejem na ovo “sami” – zato što to čini 99.9% populacije dok je vlast njen zanemarljiv deo!
————————-
Još nešto direktno vezano za tekst: mislim da ljudi prave najveće greške u donošenju suda o ispravnosti nečega zbog ŽELJE da u nešto veruju ili ne veruju. Kada bi samo tu želju eliminisali (jer ta želja najčešće vodi u fanatično branjenje stava) već bi bili na pola puta ka pravim zaključcima.
Jako dobar tekst i još bolji zaključak. Da, naš um mora biti ekspanzivan i pun ljubavi. Njegovu srž treba rasploditi među puno, puno ljudi. Svatko pozitivan je jedan mali kotačić koji se okreće u “suprotnom smjeru” od Velikog reseta i posvemašnjeg zaglupljivanja cjelokupne civilizacije.
Kada se dovoljno malih kotačića skupi, onda je promjena na vidiku. Mislim da svaki od čitatelja ovog sajta predstavlja jedan takav kotačić, koji se uporno okreće kontra mainstream struji. Moramo biti uporni. I hrabri. Pred nama je još puno velikih izazova. Svatko mora kod sebe postaviti svoju vlastitu “crvenu crtu” koju se ne može prijeći. No passaran!
Oni osviješteni znaju da nemaju više što izgubiti. Šutnjom i skrivanjem nećemo nekako “čudesno” izbjeći neugodnosti i opasnosti. Mi smo već u žiži opasnosti, jer smo svjesni njenog postojanja. Nitko drugi neće odraditi posao za nas. Samo hrabro – budite promjena 🙂
I sama sam se osvjedočila u ovakav način razmišljanja u svojoj okolini. Ljudi ponekad idu iz krajnosti u krajnost. Zapravo, velika većina njih… Ne vide ništa između tih krajnosti, kao da to ne postoji. Ali, jedno veliko ALI! Uspoređivanje načina funkcioniranja ovog mehanizma u našem umu nije baš primjenjivo na slučaj medija, barem ovih mainstream medija, jer je 99,9% onoga što oni emitiraju zapravo tu samo zato jer je netko tako odlučio. Ono što želim reći je to da zaključivati da je informacija laž samo zato jer je izašla na ovim medijima nije relevantna jer je to uglavnom upravo tako – laž. Kao prilog ovoj tvrdnji jesu ljudi koji tijekom covida, a i puno prije tog vremena nisu crpili informacije iz njih i bili su potpuno svjesni razine prevare koja se odvijala… i ja sam jedna od njih.