Ravna zemlja u ruskim, vojnim, CIA-inim i NASA-inim dokumentima

Zapratite nas na Telegramu: https://t.me/provjeri_hr i YouTube: https://www.youtube.com/@provjeri_hr

Je li povijest drastično bliža i drastično drugačija od one koju poznajemo

Od drevnih naroda, ukoliko oni uopće jesu drevnima onoliko koliko to mi mislimo – od Hebrejaca, Babilonaca, Egipćana, Nordijaca, Maja, Inka, Hindusa, Navaho Indijanaca –
kontinuirano promiče koncept ravne zemlje zatvorene neprobojnom barijerom. I onda se, najednom, pojavljuje poznati matematičar Pitagora (582.-496. pr. Kr.) koji kaže da je
Zemlja kugla u središtu svemira. Ostaje nejasnim kako to da nije prevladao Pitagorin koncept okrugle Zemlje, već će ljudi vjerovati u ravnu Zemlju praktički do 20. stoljeća.

Aristotel (384.-322. pr. Kr.) također će postaviti Zemlju u središte svemira, a nešto će kasnije Eratosten (276.-194. pr. Kr.) izračunati obujam Zemlje gotovo približan suvremenu izračunu, opet pod pretpostavkom okrugle Zemlje. Valja ovdje pripomenuti dvije zanimljivosti: kao što Aristotelu, dvaput oženjenom, sa stavom da žene imaju manje zuba od muškaraca, nikad nije palo na pamet da otvori ženina usta i pobroji koliko ona zuba ima, tako ni Eratostenu, koji je izmjerio udaljenost Sunca od Zemlje temeljem pretpostavke da je Sunce udaljeno na milijune ondašnjih stadija pa stoga prema Zemlji šalje paralelne zrake, nikad nije palo na pamet da golim okom promatra Sunce kako baca kose zrake.

Ptolemej (100.-170.) svoj sustav zasniva na Aristotelevu razmišljanju i na pretpostavci da se Sunce i planeti gibaju oko Zemlje kao nepomičnog središta svemira. Od Ptolemeja i njegova Almagesta, temeljnog astronomskoga priručnika, proći će više od 1.000 godina da se neće u području astronomije pojaviti ni jedno jedino otkriće. Radi li se ovdje o kronološkome skoku?

Da bi se bolje razumjelo o kakvom bi se kronološkom skoku moglo raditi, pri tome pomažu rezultati dugogodišnjih istraživanja ruskoga matematičara prof. dr. Anatolija Timofejeviča Fomenka pod nazivom Nova kronologija, koju će wikipedia okarakterizirati kao pseudoarheološku, pseudopovijesnu i pseudoznanstvenu teoriju.

Temeljeni na analizi stotinâ originalnih rukopisa matematičko-statističkom metodom rezultati su Nove kronologije objavljeni u njegovim knjigama Povijest: Fikcija ili znanost vol.1-4 (History: Fiction or Science).

U predgovoru prvoj knjizi Aleksandar Zinovjev kaže da je cijela povijest čovječanstva sve do 17. st. ‘krivotvorina globalnih razmjera’.

Razmišljajući o kronološkom skoku, odgovor na jedno pitanje od posebne je važnosti: može li se kronološki skok od tisuću godina pronaći izvan Fomenkovih knjiga? U tom slučaju poželjno je pogledati u ovom članku slike dviju nadgrobnih ploča unutar ruševina utvrde u Indiji na kojima piše da su tamo Portugalci sahranjeni 601. i 684. godine, a radi se o prisutnosti Portugalaca u Indiji 1600-tih prema službenom narativu; ili sliku iz filma koji prikazuje ulaz u terminal u San Francisku gdje je na zidu pisalo „Erected AD 896”, što znači „podignuto 896”, poslije promijenjeno u 1896.; ili sliku zgrade Galleria Umberto u Napulju, na kojoj je pisalo „Anno DCCCXC” – „godina 890”, poslije promijenjeno u MDCCCXC ili 1890.

Ali, vratimo se Ptolomeju.

Kronologija povjesničara Josepha Justusa Scaligera (1540.-1609.) smješta Ptolemejev Almagest u razdoblje 138.-161. godine, iako je njegov stil savršeno tipičan za znanstvena
djela kasnog srednjeg vijeka, odnosno za razdoblje 15.-17. st. Povjesničar astronomije Gerald J. Toomer (rođ. 1934.) kaže da je ekstremno teško otkriti kako je Almagest iz 2. st. imao utjecaja na srednji vijek.

Američki znanstvenik Robert Newton (1919.-1991.) kaže u svojoj knjizi Zločin Klaudija Ptolemeja (The crime of Cladius Ptolemy) da Almagest nije mogao biti sastavljen u 137. g. jer fabricirani podaci pripadaju nekom drugome razdoblju. Očito je postojala potreba da se Almagest smjesti u neko ekstra razdoblje ili vrati natrag u vrijeme grčkoga astronoma Hiparkusa (190-120. pr. K.).

Grčka plemkinja Ana Komnena (1083.-1153/54.) u svojoj knjizi Alexiad piše da u antici nema novih otkrića. Spominjući Endoxusa, Platona, Manethona, ona piše da ondašnji
astronomi nisu znali napraviti horoskop niti promatrati zvijezde, iako nas Scaliger želi uvjeriti kako se to sve znalo u staroj Grčkoj. Ako je poznato, tumači dalje prof. dr. Fomenko, da je simbolizam konstelacija zvijezda prihvaćen u razdoblju od 11. do 12. st., onda bi tvrdnja Ane Komnena mogla biti točna. Dalje se možemo upitati kako to da Ana Komnena ne spominje ni Ptolemeja niti Hiparkusa dok govori o astronomima koje ona
smatra antičkima. Ona spominje poznatog Egipćana iz Aleksandrije koji je znao proricati budućnost. Povijest astronomije poznaje jednog jedinoga astronoma iz Aleksandrije
poznatog pod imenom Ptolemej od Aleksandrije. Kad se Alexiad dovede u suodnos sa Scaligerovom kronologijom koja smješta Ptolemeja u 2. st., a Ana Komnena je živjela u 12. st., nameće se pitanje postoji li tu kronološki skok od 1.000 godina?

Crtež iz 1666. godine prikazuje Klaudija Ptolomeja (stoji lijevo između dviju muza) i tri poznata srednjovjekovna kartografa; Gerardusa Mercatora (sjedi u sredini), Jodocusa Hondiusa i Willema Blaeua (sjede s desne strane). “Povjesničari sugeriraju“, piše Fomenko, “da su ovi likovi (Ptolomej i tri kartografa XVI-XVII. stoljeća) odvojeni jedan od drugoga nekih 1300-1400 godina“. Ostaje nejasnim zašto Ptolomej na vrhu nosa ima naočale kad je poznato da je prve naočale izradio Salvino D’Amate 1284. godine u Italiji. Je li slikar 17. stoljeća mogao poznavati osobu koja je živjela 1300-1400 godina prije njega da bi je mogao portretirati?

Za Nikolu Kopernika izvješće Michaela Maestlina (1550.-1631.) sadrži podatak da je Kopernik rođen 19. veljače 1473. godine u 4:48 sati, a poznato je da minute na satovima nisu postojale u 15. st.

Složimo li se s Kopernikovim biografima, poput Scaligera, nastavlja dalje prof. dr. Fomenko, da je njegov astronomski rad bio prikriven cijelog njegova života, postavlja se pitanje kojim
se astronomskim instrumentima služio Kopernik? A najčešće se služio triquetrum-om ili parallax instrumentom koji se uglavnom naziva Ptolemejevim rulerom, a s obzirom da je
Ptolemej portretiran s istim tim instrumentom, nameće se pitanje jesu li onda Ptolemej i Kopernik bili suvremenicima?

Još jedna u nizu neobičnosti jest ta da nema ni jednoga Kopernikova pisma koje bi on bio mogao uputiti astronomima svoga vremena ili oni njemu. Stoga, je li moguće da je
heliocentrični koncept nastao krajem 16. i početkom 17. st.? Zatim, glavno njegovo djelo O vrtnji nebeskih krugova (De revolutionibus orbium coelestium) objavljeno 1543. g. na sam
dan njegove smrti, a ne za života, neki smatraju da je razlogom jer se bojao crkvenoga progona, koji će progon tek uslijediti 1616. godine kad kopernikansko naučavanje biva proglašeno heretičkim i knjige će se, uključujući i Keplerove, nalaziti na listi zabranjenih sve do 1835. godine.

S obzirom da je Kopernikova kozmologija zabranjena, a knjige oduzete radi korekcije, teško je vjerovati da je autentična verzija iz navodne 1543. godine preživjela do danas. Ona je potpuno prekrojena u 17.st. i objavljena sa starim nadnevkom nakon što je uništen original.

Ako je Johan Kepler (1571.-1630.) imao udjela u promoviranju Kopernikova naučavanja, nameće se pitanje je li možda Kepler (Kepler + nik → Keplernik→ Kopernik ?) bio editorom ili čak koautorom Kopernikova opusa? Ako jest, radi li se tu o kronološkome skoku od cca 100 godina, pita se prof. dr. Fomenko.

Nije poznato kad je točno prevladao heliocentrični sustav. Čini se da su i jedan i drugi koncept koegzistirali sve do, možda, 1930.-ih. Dokaz za to vidimo u knjigama poput Zetetička kozmogonija (Zetetic Cosmogony) Thomasa Winshipa iz 1899., Zemlja nije planet (Terra Firma) Davida Wardlawa Scotta iz 1901., Kraljevi svrgnuti s prijestolja (Kings Dethroned) Gerarda Hicksona iz 1922. godine i drugima. Članak objavljen u novinama The Cook County Herald iz 1900. godine pod naslovom Kaže zemlja je okrugla, izvješćuje kako je „gospodin John Gorst, pročelnik Britanskog ministarstva za obrazovanje, izložen prijetnji
gospodina Ebenezera Breacha i drugih poreznih obveznika grada Portsmoutha u Ujedinjenome Kraljevstvu da će biti optužen za prokletu i heretičku doktrinu da je Zemlja okrugla… Ebenezer i njegovi prijatelji znaju, naravno, da je Zemlja ravna kao palačinka“.

U časopisu Hawaiian gazette iz siječnja mjeseca 1907. godine, u članku pod naslovom Je li ova karta svijeta napravljena deset stoljeća prije (Was This World Map Made Ten Centuries ago?), objavljena je stara budistička karta, otkrivena u Bubbhist hramu u Japanu, a koja prikazuje ravnu Zemlju s nama nepoznatim kontinentima izvan antarktičkog prstena. U časopisu Popular Science, iz kolovoza 1931. godine, istraživač Auguste Piccard izjavljuje da je Zemlja izgledala kao ravan disk prevrnutoga ruba nakon što se u balonu popeo na visinu od 16 km…

Prijeloman trenutak, ipak, nastupa krajem 19. i početkom 20. st. Naime, 1887. godine A. A. Michelson i E. W. Morley poput drugih su znanstvenika bili opsjednuti eterom. Michelson-Morleyev pokus bio je namijenjen utvrđivanju relativne brzine gibanja Zemlje u odnosu na eter kojim se šire valovi svjetlosti. Dvojica su znanstvenika, u želji da detektiraju eter, ponavljali pokus iznova i iznova, i uvijek su dobivali isti rezultat koji je pokazivao da se Zemlja ne kreće kroz svemir već da miruje. Krivo će interpretiranje ovog pokusa dovesti do opće prihvaćenog zaključka da eter ne postoji.

Proći će 15 godina da na predavanju na Sveučilištu Leiden Einstein prizna da eter postoji, ali šteta je već bila učinjena i znanost će krenuti u suprotnome smjeru. Einsteinovo će
priznanje zanemariti i znanost i Einsteinov biograf Roland W. Clark (Einstein: The Life and Times, 1971). Michelson-Morleyjev pokus u zaborav će baciti Einsteinov govor na Sveučilištu Kyoto u Japanu 1922. godine pod naslovom “Kako sam stvorio teoriju relativnosti” kojom prilikom će dati proturječnu izjavu: “Od tada sam počeo vjerovati da se kretanje Zemlje ne može otkriti nikakvim optičkim instrumentom, iako se Zemlja okreće oko Sunca” (Physics Today, Aug 1982).

Prije postojanja bilo kakva dokaza o obliku Zemlje, programiranje je počelo još 1912. osnutkom filmske kompanije Universal Pictures s rotirajućim globusom na početku svakog
filma koji gledamo više od sto godina.

1946. godine admiral Richard E. Bird predvodi operaciju Visoki skok (Highjump), ekspediciju na Antarktik. Kaže se da su otišli tamo da bi istražili mogućnost uspostavljanja vojnih istraživačkih baza. Tvrde da su za to vrijeme mapirali obalu Antarktika. 1955. slijedi proširenje prve operacije, sad pod nazivom Duboko zamrzavanje (Deep Freeze).

1958. osnovana je NASA, a Antarktički će sporazum uslijediti 1959. godine kojim će sporazumom Antarktik postati zabranjenim civilnome stanovništvu. Zašto? Što se to ne smije znati o Antarktiku?

1962. odvija se operacija vrlo simbolična naziva za zatvoreni svijet Akvarij (Fishbowl) tijekom koje su se ispaljivale nuklearne rakete ravno prema gore, navodno da bi se testiralo Zemljino magnetsko polje. Iste 1962. godine J. F. Kennedy održava svoj poznati govor Odlučili smo ići na Mjesec.

Od Lunar Orbiter One, preko Apollo 8 i 11, u razdoblju od 1966.-1972. šalju se slike Zemlje iz dubokoga svemira, završno s najpoznatijom među njima, opet znakovita imena za sićušni planet, Plavoga klikera (Blue Marble). Nepoznatim ostaje podatak jesu li se na Mjesec spustili prije ili poslije lunarnih valova koje je valove ili energetsko pulsiranje Mjeseca snimila nekolicina nezavisnih istraživača neba? Izgleda da ni Mjesec nije ono što nam je o njemu rečeno. Kakogod bilo, NASA je “dokazala” da je Zemlja okrugla i s tim bi rasprava o ravnoj Zemlji bila završena da NASA ne postavlja na internet deklasificirane dokumente u kojima sasvim drugu priču priča.

Ravna zemlja u dokumentima agencija američke vlade

U 18 odabranih dokumenata, NASA-inih 13, CIA-inih 2 i ARL-ovih 3, iz razdoblja od 1948-2010 – prikazanih kronološki i slikom naslovnice i stranice s koje se preuzima citat – vidljivo je korištenje modela ravne, nerotirajuće Zemlje i nepokretne atmosfere. Ti dokumenti kruže internetom i ljudi postavljaju pitanje zašto, primjerice, NASA koristi model ravne, nerotirajuće Zemlje ako ona to nije. Kakav odgovor na to pitanje daju stručnjaci možete pročitati ovdje.

(1) CIA-RPD80-00809A000600231031

U dokumentu ruskih astrofizičara iz 1948. godine pod naslovom “Vanjsko gravitacijsko polje i oblik fizičke površine zemlje” (Outer Gravitational Field and Shape of the Physical Surface of the Earth), koji je CIA deklaficirala 2011. godine pod naslovom Znanstveno – Mjerenje Zemlje (Scientific – Earth Measurement), na 4. stranici piše:

„Potencijal stvarne Zemlje (…) možemo smatrati poznatim (…) na svim točkama fizičke površine; ali se ne može odrediti u svim drugim točkama prostora bez znanja o obliku Zemlje…” (…) „Ali budući da oblik Zemlje nije poznat, prave su koordinate ovih točaka (…) nama nepoznate.“ – („We can regard the potential of the real earth (…) as known (…) at all points of the physical surface; whereas it is not determinable at all other points of space without knowledge of the shape of the earth …“(…) „But since the shape of the earth is not known, the true coordinates of these points (…) are unknown to us.“)

(2) CIA-RPD86-00513R001343720008-3

Dokument ruskih astrofizičara iz 1957. godine po naslovom “Istraživanje rasipanja svjetlosti u Zemljinoj atmosferi” (Investigation of Light Scattering in the Earth’s Atmosphere) koji je CIA deklasificirala 2000. godine. Na stranici označenoj kao “kartica7/21” (Card7/21) piše:

“Disertacija sadrži određenu formulu svjetloće neba, uzimajući u obzir samo svjetloću prvog reda i izvedenu na pretpostavci „ravne“ Zemlje te dajući neke zaključke izvedene na temelju ove formule.” – (“The dissertation contains a certain formula of the brightness of the sky, taking into consideration only the brightness of the first order and derived on the assumption of a „flat“ Earth and giving some conclusions derived on the basis of this formula.“)

(3) NASA TN D-645 (1965)

U dokumentu iz 1961. godine, pod naslovom “Izračun kompenzacije vjetra u lansiranju nenavodećih raketa” (Calculation of Wind Compensation for Launching of Unguided Rockets) u poglavlju Simulacija putanje (Trajectory Simulation) piše:

“Uz gore navedene zahtjeve, ova simulacija pretpostavlja vozilo sa šest stupnjeva slobode i aerodinamičkom simetrijom u kotrljanju, a položaj projektila u prostoru izračunat je u odnosu na ravnu nerotirajuću Zemlju.” – (In addition to the above requirements, this simulation assumes a vehicle with six degrees of freedom and aerodynamic symmetry in roll and the missile position in space is computed relative to a flat nonrotating earth.”)

(4) NASA-CR-62898 (1965)

Dokument pod naslovom “Atmosferske oscilacije” (Atmospheric Oscillations) navodi na 10. stranici da „Model često korišten je onaj ravne, nerotirajuće Zemlje.“ – (A model frequently used is that of a flat, nonrotating earth.“)

(5) NASA TN D-6218 (1971)

Dokument pod naslovom “Metoda za smanjenje osjetljivosti optimalnih nelinearnih sustava do nesigurnosti parametara” (A Method for Reducing the Sensitivity of Optimal Nonlinear Systems to Parameter Uncertainty), u poglavlju Numerički primjer, Izjava o problemu – (A Numerical Example, Problem Statement), na 12 stranici navodi da su „napravljene sljedeće idealizirane pretpostavke: (1 …), (2) ravna, nerotirajuća Zemlja (…)“ – „The idealizing assumptions made are the following: (1 …), (2) A flat, nonrotating earth (…)“

(6) NASA TM X-2514 (1972)

Na 2. stranici dokumenta pod naslovom “Određivanje kuteva napada i bočnog klizanja prema radarskim podacima i stabiliziranoj platformi” (Determination of angles of attack and sideslip from radar data and roll-stabilized platform) stoji: „Metoda je, međutim, ograničena na primjenu gdje se može pretpostaviti ravna, nerotirajuća Zemlja.“ – („The method is limited, however, to application where a flat, nonrotating earth may be assumed.“)

(7) NASA CR-3073 (1978)

“Istraživanje slijetanja zrakoplova na polja s promjenljivim vjetrom” (Investigation of Aircraft Landing in Variable Wind Fields) navodi na 6. str: “Model putanje zrakoplova korišten u ovoj studiji izveden je na osnovi sljedećih pretpostavki: a) Zemlja je ravna i nerotirajuća, b) …” (“The aircraft trajectory employed in this study was derived based on the following assumptions: a) The earth is flat and non-rotating, b) …”)

(8) NASA TM-81238 (1980)

“Matematički model CH-53 helikoptera” (A Mathematical Model of the CH-53 Helicopter) iz 1980. godine navodi na 17. stranici da se “jednadžbe kretanja helikoptera … odnose na ravnu, nerotirajuću Zemlju“. (“The helicopter equations of motion … with respect to a flat, nonrotating earth.”)

(9) NASA Technical Paper 2768 (1987)

U “Korisničkom priručniku za LINEAR, Fortran-ov program za izvođenje linearnih modela zrakoplova” (User’s manual for LINEAR, a FORTRAN Program ti Derive Linear Aircraft Models) na 12. stranici piše: “U okviru programa, nelinearne jednadžbe kratanja uključuju 12 stanja koja predstavljaju krutu letjelicu koja leti iznad ravne, nerotirajuće Zemlje“ (“Within the pogram, the nonlinear equations of motion include 12 states representing a rigid aircraft flaying in a stationary atmosphere over a flat nonrotating earth.”). Na 15. stranici također piše “dinamiku leta krute letjelice koja leti u nepokretnoj atmosferi iznad ravne, nerotirajuće Zemlje” (“… flight dynamics of a rigid aircraft flying in a stationary atmosphere over nonrotating earth.).

(10) NASA TM-100996 (1988)

Na 4. stranici dokumenta “Ispitivanje leta zrakoplova V/STOL kako bi se identificirale aerodinamične mogućnosti” (Flight Testing a V/STOL Aircraft to Identify a Full-Envelope Aerodynamic Model) piše: “Za probleme sa zrakoplovima, stanje i mjerni modeli zajedno predstavljaju kinematiku krutoga tijela za opisivanje kretanja iznad ravne, nerotirajuće Zemlje” (For aircraft problems, the state and measurement models together represent the kinematics of a rigid body for describing motion over a flat, nonrotating Earth.”).

(11) NASA Reference Publication 1207 (1988)

“Izvedba i definicija linearnog modela zrakoplova” (Derivation and Definition of a Linear Aircraft Model) dokument je koji se najviše prenosio intenetom, a odnosi se na “… zrakoplov konstantne mase koji leti u stacionarnoj atmosferi iznad ravne i nerotirajuće zemlje” (… aircraft of constant mass flying over a flat, nonrotating earth.).

(12) NASA Contractor Report 186019 (1991)

“Model Zrakoplova za AIAA-ov test za kontrolne uređaje” (An Aircraft Model for the AIAA Controls Design Challenge) na 11. stranici kaže: “Nelinearne jednadžbe kretanja korištene u ovome modelu opće su jednadžbe od 6 stupnjeva slobode koje predstavljaju dinamiku leta krutog zrakoplova koji leti u nepokretnoj atmosferi iznad ravne, nerotirajuće Zemlje”. (“The nonlinear equations of motion used in this model are general six-degree-of-freedom equations representing the fligh dynamics of a rigid aircraft flying in a stationary atmosphere over a flat, nonrotating Earth.”)

(13) NASA Technical Memorandum 104330 (1997)

Na 8. stranici “Predviđenih performansa SR-71 zrakoplova pojačanog potiskom s vanjskim korisnim opterećenjem” (Predicted Peformance of a Thrust: Enhanced SR-71 Aircraft with an External Payload) piše: “Jednadžbe digitalne simulacije performansi kretanja koriste četiri pretpostavke, (…) neturbulentna atmosfera, (…) i nerotirajuću Zemlja” (The DPS equation of motion use for assumptions (…) nonturbulent atmosphere, (…) and nonrotating Earth.”).

(14) Army Research Laboratory ARL-TR-2156 (2000)

U dokumentu Vojnog istraživačkog laboratorija (ARL Army Research Laboratory) Mjerenje gubitka putanje u šumovitom okruženju pri VHF valovima (Path-Loss measurements in a Forested Environment at VHF) na 10. stranici piše da su “očekivani gubici u prijenosu u decibelima na ravnoj Zemlji dani u …” (The expected transmission loss in decibels over a flat earth is given by …”),

(15) Army Research Laboratory ARL-TR-2352 (2001)

Dokument “Širenje elektromagnetnih polja nad ravnom Zemljom” (Propagation of Electromagnetic Fields Over Flat Earth) osim što u naslovu sadrži pojam ravne Zemlje, u opisu slike 6. i 7. piše: “Usporedba glavnih polja od idealnog dipola orijentiranog okomito i vodoravno do homogene ravne Zemlje.” (Comparison of principal fields from an ideal dipole oriented perpendicular and hoizontal to a homogeneous flat earth”.)

(16) NASA TP-2002-210718 (2002)

U dokumentu “Rezultati testa leta za procjenu stabilnosti i kontole za zrakoplov SR-71 s eksterno postavljenim eksperimentom” (Stability and Control Estimation Flight Test Results fo the SR-71 Aircraft With Extenally Mounted Experiments) na 10. i 11. stranici piše: Ove jednadžbe pretpostavljaju kruto vozilo i i ravnu, nerotirajuću Zemlju.”(“These equations assume a rigid vehicle and a flat, nonrotating Earth.”)

(17) NASA 20060053337 – oznaka dokumenta u pdf (2006)

Dokument iz 2006. godine pod naslovom Pojedinačni kut putanje u optimalnom vremenu uspinjanja zrakoplova u dvodimenzionalnom polju vjetra (Singular Arc Time-Optimal Climb Trajectory of Aircraft in a Two-Dimensional Wind Field) navodi da “… je putanja leta strogo ograničena u vertikalnoj ravni na nerotirajućoj, ravnoj Zemlji“(“… the flight trajectory is strictly confined in a vertical plane on a non-rotating, flat earth.”)

(18) Army Research Laboratory ARL-TR-5118 (2010)

U dokumentu “Dodavanje tekućeg tereta ny putanju 6-DOF rotirajućeg pojektila” (Adding Liquid Payloads to the 6-DOF Trajectory od Spinning Pojectiles) na 1. stranici piše: “Model krutog projektila 6-DOF koristi se za pedviđanje dinamike projektila u letu. Ove jednadžbe petpostavljaju ravnu Zemlju.” (A 6-DOF rigid projectile model is employed to pedict the dynamics of a projectile in flight. These equations assume a flat Earth.”)

Usporedba sadržaja NASA-inih stranica, nasa.gov, NASA tv, NASA Live, ispunjenih slikama okrugle Zemlje, sa sadržajem citiranih dokumenata ispunjenih jednadžbama temeljenim na modelu ravne Zemlje, navodi na zaključak da postoje dva paralelna i suprotna koncepta. Koji je od njih manipulativan, a koji stvaran? Je li manipulativni onaj za široke narodne mase, a stvarni za usku znanstvenu zajednicu? Na pitanje kakva je oblika Zemlja, nadmoćna će većina odgovoriti da je okrugla i da su za to dokazom slike Zemlje iz svemira. Kako zapravo nastaju te slike i što je, primjerice, NASA-in teleskop Hubble, pogledajte u članku pod naslovom „Iluzija svemira, 2.dio: SOFIA, Hubble, satelit na balonu, internet u podmorju…”

Provjeri/www.durdicaantolic.com.hr

P O D I J E L I !